Sveti Leonida – živio je u Aleksandriji, bijaše otac sedmero djece od kojih je bio najstariji glasoviti Origen (185.-252./6.). Zbog pripadnosti kršćanskoj vjeri podnio je mučeništvo za vlade cara Septima Severa (193.-211.). Crkveni povjesničar Euzebije Cezarejski (265.-339.) ostavio je nekoliko podataka iz života svetog Leonide. Ističe kako je nastojao svoju djecu kršćanski odgojiti. Posebno ih je poučavao Svetome pismu. Donosi pismo najstarijeg sina Origena ocu, tada je bio sedamnaestogodišnjak, u kojem ga hrabri u mučeništvu. Dirljiva je gesta: Leonida je ljubio grudi sina Origena jer u njima prebiva Presveto Trojstvo.

Ne znate li: hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.                     1Kor 3, 16-17

Sveti Anzelmo Kenterberijski (1033.-1109.) je bio biskup i crkveni naučitelj. Rođen je 1033. godine u Aosti u Pijemontu. U samostanu Le Bec u Francuskoj stupio je u Benediktinski red. Svoju je redovničku braću poučavao u teologiji, a osobno je predano nastojao oko kršćanske savršenosti. Pošao je u Englesku gdje je postao kenterberijskim biskupom. Mnogo je truda i hrabrosti uložio boreći se za slobodu Crkve, pa je dva puta morao ići u progonstvo. Iza sebe je ostavio izvorne spise iz teologije. Umro je 1109. godine u Canterburyu.

Molim, Bože, da te upoznam i ljubim da bih se radovao u tebi. Ako ne mogu u ovom životu do punine, nek dnevno napredujem dok dođe punina. Nek ovdje u meni napreduje spoznaja tebe, a ondje nek bude potpuna. Nek ljubav prema tebi raste, a ondje nek je potpuna, kako bi ovdje moja radost u nadi bila velika, a tamo u stvarnosti potpuna.                        Iz “Proslogiona” svetog Anzelma

Sveti Konrad Parzhamski (1818.-1894.) – rođen je u bavarskom selu Parzham 1818. godine u obitelji Birndorfer kao jedanaesto dijete kojem dadoše ime Ivan. Kao mladić se bavio poljodjelskim poslovima, a onda je u 31. godini života stupio u kapucinski red dobivši ime Konrad. U glasovitom bavarskom svetištu Majke Božje u Altötingu vrši 42 godine službu samostanskoga vratara. Bio je uslužan kako svojoj redovničkoj braći tako i hodočasnicima. Odlikovao se dubokom molitvom i pobožnošću prema euharistiji i blaženoj Djevici Mariji. Umro je u 76. godini života. Jedna njegova misao glasi: “Ništa mi nije zaprekom, uvijek sam sjedinjen s Bogom kojeg nadasve ljubim.”

Bila je volja Božja da ostavim sve što mi je drago i ugodno bilo; i njemu zahvaljujem što me pozvao u redovnički život, u kojem sam našao toliki mir i sreću, kao nikad u svijetu. A moj je način života uglavnom slijedeći: ljubiti i trpjeti, uvijek razmatrati o neizrecivoj ljubavi koju Bog iskazuje svojim najnižim stvorovima, njoj se klanjati i diviti.                      Iz Pisama svetog Konrada