Sveti Marko Evanđelist – više se puta spominje u Djelima apostolskim. Prvi put kao sin Marije udovice koja je posjedovala kuću u Jeruzalemu u kojoj su se često sastajali apostoli, u njoj se sklonio Petar nakon zatočenja i zatvora. Marko je bio nećak apostola svetog Barnabe. S njim i sa svetim Pavlom uputio se u Antiohiju, Cipar i Malu Aziju (prvo misijsko putovanje svetog Pavla). Razišao se sa svetim Pavlom, što je bio i povod da se raspao tandem blagovjesnika Pavla i Barnabe. Marko je postao učenik i sljedbenik svetog Petra kojeg je pratio i slušao naviještati Krista, a po tom je propovijedanju napisao evanđelje. Tradicija kaže da je osnovao crkvu u Aleksandriji i ondje podnio mučeništvo. Godine 815. prenesene su relikvije svetog Marka u Veneciju čiji je postao zaštitnik i simbol.
Marko, postavši Petrov tumač, zapisao je točno ali bez reda sve čega se sjećao, sve riječi i djela koja je učinio Krist. On sam nije slušao ni slijedio Gospodina, nego je kasnije, kako sam rekao, slijedio Petra, koji je prilagođavao svoju pouku potrebama (slušatelja), a nije pružao sažetak Gospodinova govora. Stoga se Marko nije prevario pišući ono čega se sjećao. Imao je, naime, samo jedan cilj: ne ispustiti ništa od onoga što je čuo niti išta iskriviti. Papija, biskup u Hierapolisu
Sveti Fidel iz Sigmaringena (1573.-1622.) – po rođenju Marko Roy, rodio se 1573. godine u Sigmaringenu na Dunavu. Studira u Freiburgu/Br. gdje je 1603. godine doktorirao iz filozofije, a 1611. iz obaju prava. Bio je pravnik i sudac, a nazivali su ga “advokat sirotinje” Odrekao se svjetovne karijere te stupio u kapucinski red. Završio je studij teologije te se posvetio propovijedanju. Prolazio je njemačkim i švicarskim mjestima, neka su bila katolička a neka protestantska, pa je često doživljavao neugodnosti. Godine 1622. umorili su ga kalvinistički seljaci nedaleko švicarskog grada Chura. Sveti Fidel je prvi mučenik kapucinskog reda. Zaštitnik je pravnika.