Veliki četvrtak je četvrtak u Velikom tjednu, posljednji dan korizme.
Toga dana navečer počinje Vazmeno trodnevlje (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo). Na Veliki četvrtak do podne nema nigdje mise osim one koju predvodi biskup u koncelebraciji sa svećenicima iz cijele biskupije posvećuje sveta ulja.
Veliki četvrtak je također spomendan u koji je Isus ustanovio dva sakramenta: euharistiju (svetu misu) i svećenički red.
Na Veliki četvrtak navečer svaka župa slavi misu večere Gospodnje. Preporučuje se da u njoj sudjeluje što veći broj župljana, jer je to početak najsvetijih dana u godini.
Kad svećenik u misi zapjeva hvalospjev “Slava”, svečano zazvone sva zvona koje se nakon toga ne oglašavaju (“zavežu”) do mise vazmenog bdjenja na Veliku subotu.
Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje. Ovo pranje nogu se u mnogim crkvama i stvarno upriličuje te župnik pere noge dvanaestorici župljana.
Liturgijsko slavlje
* Uvodni obredi: ulazna pjesma i pozdrav, pokajnički čin, molitva za oproštenje, Slava i zborna molitva
* Služba riječi: tri čitanja i propovijed
* Pranje nogu
* Euharistijska služba: priprava darova, euharistijska molitva i pričest
* Prijenos Svetotajstva
* Getsemanska ura: sat vremena šutnje i klanjanja pred Presvetim Sakramentom
Sveti Franjo Paulski (1416.-1507.) – rođen je 1416. godine u mjestu Paola u Kalabriji (Italija). Kao mladić se odlučio za isposnički život u samoći. S 19 godina okupio je skupinu sljedbenika i osnovao je redovničku zajednicu. Nazvali su se “minimi-najmanji”. Osim muških članova pristupaju mu i žene koje osnivaju svoj samostan. Obje su zajednice i danas žive i djelatne. Uz duhovni život njegovali su i karitativne djelatnosti. Franjo je čudesno pomogao oboljele od kuge u Napulju. Pozvan je u Francusku gdje je bio uz bolesnički krevet kralja Luja XI. Umro je u visokim godinama 1507. godine. Zaštitnik je oboljelih od kuge te u raznim duševnim i tjelesnim bolima.