Sveti Anzelmo Kenterberijski (1033.-1109.) je bio biskup i crkveni naučitelj. Rođen je 1033. godine u Aosti u Pijemontu. U samostanu Le Bec u Francuskoj stupio je u Benediktinski red. Svoju je redovničku braću poučavao u teologiji, a osobno je predano nastojao oko kršćanske savršenosti. Pošao je u Englesku gdje je postao kenterberijskim biskupom. Mnogo je truda i hrabrosti uložio boreći se za slobodu Crkve, pa je dva puta morao ići u progonstvo. Iza sebe je ostavio izvorne spise iz teologije. Umro je 1109. godine u Canterburyu.
Molim, Bože, da te upoznam i ljubim da bih se radovao u tebi. Ako ne mogu u ovom životu do punine, nek dnevno napredujem dok dođe punina. Nek ovdje u meni napreduje spoznaja tebe, a ondje nek bude potpuna. Nek ljubav prema tebi raste, a ondje nek je potpuna, kako bi ovdje moja radost u nadi bila velika, a tamo u stvarnosti potpuna. Iz “Proslogiona” svetog Anzelma
Sveti Konrad Parzhamski (1818.-1894.) – rođen je u bavarskom selu Parzham 1818. godine u obitelji Birndorfer kao jedanaesto dijete kojem dadoše ime Ivan. Kao mladić se bavio poljodjelskim poslovima, a onda je u 31. godini života stupio u kapucinski red dobivši ime Konrad. U glasovitom bavarskom svetištu Majke Božje u Altötingu vrši 42 godine službu samostanskoga vratara. Bio je uslužan kako svojoj redovničkoj braći tako i hodočasnicima. Odlikovao se dubokom molitvom i pobožnošću prema euharistiji i blaženoj Djevici Mariji. Umro je u 76. godini života. Jedna njegova misao glasi: “Ništa mi nije zaprekom, uvijek sam sjedinjen s Bogom kojeg nadasve ljubim.”