Sveti Engelbert – rodio se 1185. godine kao sin grofa Engelberta von Berga. Od djetinjstva je određen za duhovnu službu. Postao je kanonik, a 1198. godine prepošt svetog Jurja u Kölnu. Posvećen je za kölnskog nadbiskupa 1217. godine. Bila su to teška vremena, puna burnih događanja, sporova i borbi. Nadbiskup se stavio na stranu siromašnih, nemoćnih i ugroženih koje je štitio od nasilja i samovolje plemstva. Time se zamjerio vlastitoj rodbini koja ga mučki ubije 7. studenoga 1225. godine. Njegove se relikvije čuvaju u kölnskoj katedrali i u katedrali u Altenbergu. Sveti Engelbert je zaštitnik svih koji nose hrvatsko ime Anđelko, a doslovno znači “slavan kao anđeo”.

Tko god vjeruje: “Isus je Krist”, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?

1Iv 5, 1-5

Sveti Leonard – jedan je od popularnijih svetaca Francuske te zemalja srednje Europe, pa i zapadnih dijelova Hrvatske. Drži se da je njemu posvećeno oko 600 crkava i kapela. Leonard se rodio u plemićkoj obitelji koja je bila u prijateljskim odnosima s franačkim kraljem Klodvigom koji je prihvatio i promicao kršćanstvo. Odustao je od vojničkog poziva te se stavio biskupu Reimsa svetom Remigiju u službu. Nakon nekog vremena se povukao iz javnog života i otišao u samoću, u neku šumu blizu Limogesa. Provodio je pustinjački život u molitvi i pokori. Kralj Klodvig mu dade neko zemljište te sagradi samostan i crkvu u čast Majke Božje, oko kojih se razvilo naselje. Umro je oko 560. godine. Sveti Leonard je zaštitnik blaga, osobito konja, te čuvar od nevremena.

Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost, i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete. Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj, i plaća vam neće propasti. Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti. Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao? Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje. Jao strašljivim srcima i lijenim rukama i grešniku koji hodi dvjema stazama. Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neće naći zaštite.                        

Sir 2, 7-13

Sveti Emerik (mađ. Imre) – mađarski kraljević, sin kralja Stjepana I., svetoga i kraljice Gizele, blažene. Rođen je na prijelazu 10. u 11. stoljeće. Bio je velika nada svome ocu, pa ga je spremao da ga naslijedi. Sačuvano je pismo svetog Stjepana sinu Emeriku, u kojemu mu on daje upute o upravljanju državom na kršćanski način. Emerik se oženio bizantskom princezom. Godine 1031. dogodila se tragedija, kraljević je nesretnim slučajem stradao u lovu. Ime Emerik se u hrvatskoj katoličkoj tradiciji prevodilo s Mirko. Tako je župna crkva u Šestinama posvećena svetom Mirku.

Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Što si veći, to se većma ponizi, da nađeš milost u Gospoda. Jer veliko je milosrđe Božje, i poniznima otkriva tajnu svoju. Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. Ne idi za onim što ti je previsoko, i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano, i ne bavi se pojavama otajstvenim. Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

Sir 3, 17-24