Posveta Lateranske bazilike – obljetnica je prve papinske bazilike koja je danas sjedište vikara Rimske nadbiskupije. Nakon Milanskog edikta cara Konstantina Velikog (313. godine), papa Miltijad (310.-314.) dobiva lateransku palaču i pokraj nje zemljište na kojem će početi graditi slavnu Lateransku baziliku Presvetog Spasitelja ili Svetog Ivana (i Krstitelja i Evanđeliste). Završit će je i posvetiti papa Silvestar I. (314.-335.). Od 12. stoljeća se počinje na zapadu slaviti spomen posvete ove bazilike koja je nazvana “glavom i majkom svih crkava Rima i svijeta”, a znak je ljubavi i jedinstva s Petrovom stolicom koja “predsjeda svekolikom skupu ljubavi” (sveti Ignacije A.). U njoj je održano pet lateranskih koncila, u njoj je boravio papa Inocent III. koji je svetom Franji usmeno potvrdio “oblik života” po Evanđelju. Lateranska bazilika je dograđivana tijekom povijesti, a današnji joj je izgled iz 16. stoljeća.

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Ef 2, 19-22

Blaženi Gracija Kotorski (1438.-1508.) hrvatski blaženik, augustinac. Rodio se 1438. godine u mjestu Muo u Boki Kotorskoj. Bio je ribar i pomorac te je 1468. godine dospio u Mletke (Veneciju). Ondje se odlučio za redovnički poziv i postao je augustinac, a svoje je krsno ime promijenio u redovničko Gracija. Odlike su njegove duhovnosti: pokornički život te ljubav prema euharistijskom Gospodinu. Umro je 9. studenoga 1508. godine na otoku svetog Kristofora u Veneciji. Zbog blagdana Posvete Lateranske bazilike blaženi Gracija se u Hrvatskoj slavi 8. studenoga.

Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.

1Pt 4, 7b-11

Blaženi Ivan Duns Skot (1265.-1308.) – je slavni skolastički filozof i teolog, nazvan “oštroumni naučitelj” te kao pobožni branitelj bezgrješnosti Blažene Djevice Marije “marijanski naučitelj”. Ivanu je domovina Škotska, a rodno mjesto Duns. Rođen je 1265. godine u obitelji koja se dobrotvorno pokazala prema franjevcima, o njihovu dolasku u Škotsku. Stupio je u Red Manje braće u koji ga je primio ujak fra Ilija Duns. Za svećenika je zaređen 1291. godine. Studira u Parizu gdje je bio i profesor. Odbio je potpisati apel kralja Filipa Lijepoga pa je morao napustiti Pariz 1303. godine. Opet je nakratko u Parizu, a onda se seli u Köln. Umro je vjerojatno od upale pluća 8. studenoga 1308. godine. Teološki je izrazio franjevačku predanost Gospodinu Isusu Kristu i pobožnost prema njegovoj majci Mariji braneći njenu bezgrješnost te ostaje vjeran Crkvi i papi. Njegova je misao da je “ljubav prava praksa”, njom je dao prednost ljubavi nad znanjem.

Duh i ideal svetog Franje Asiškog krije se i vrije u djelima Ivana Duns Scota, koji je, podređujući znanje dobrom življenju, postigao da u njegovim djelima živo diše serafski duh asiškog Patrijarhe. Dokazujući prednost ljubavi nad znanjem, ističući sveopće prvenstvo Krista, tog Božjeg remek-djela, proslavitelja Presvetog Trojstva, Otkupitelja ljudskoga roda, Kralja u naravnom i nadnaravnom redu, kojem uz bok blista iskonska ljepota Bezgrješne Djevice, Kraljice svemira, Duns Scot divno osvjetljuje vrhunac Evanđeoske Objave, kako su ih posebno sveti Ivan i sveti Pavao vidjeli, gdje veličanstveno lebde u Božjim osnovama spasenja.

Pavao VI., “Alma Mater”, Apostolsko pismo o 700. obljetnici rođenja blaženog Ivana Duns Scota