Sveti Medard – živi u 6. stoljeću. O njemu je pjesnik crkvenih himana Fortunat napisao životopis u stihovima. Završio je školu i postao svećenik. Zauzeto je djelovao i mnoge je obratio na pravi put. Odlikovao se darom proroštva i čudesa. Godine 545. postao je biskupom u Noyonu koji se nalazi sjeveroistočno od Pariza, te je 15 godina biskupovao. Pomogao je na putu svetosti svetoj Radegundi koja je ostavila muža kralja Klotara poradi bratoubojstva. Umro je 560. godine. Spomenuti kralj Lotar poštivao je biskupa Medarda pa je njegovo tijelo prenio u svoju prijesolnicu Soissons. Nad biskupovim grobom sagrađena je lijepa bazilika. U Francuskoj je sveti Medard veoma štovan te je popularan svetac. Poznata je poslovica: “Sveti Medard što nam daje, 40 dana traje”.
Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo. Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.
2Kor 4, 1-2.5-7
Sveti Robert iz Newminstera (1100.-1159.) – rodom je Englez. Studirao je u Parizu. Stupio je u benediktinski samostan ali je malo potom postao cistercit u samostanu Fountains u Jorkshiru. Godine 1138. osnovao je cistercitski samostan u Newminsteru i postao je u njemu prvi opat. Redovnički je život u samostanu cvao pa su se od njega razvili samostani Pipewell (1143.), Rocke (1147.) i Sawley (1148.). Umro je 1159. godine.