Mjesečni arhivi: lipanj 2015.

SVETA DIJANA D’ANDALO

Sa svecem svakoga dana

st-agnes-of-montSveta Dijana d’Andalo – živi na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće. Kao mlada djevojka odlučila se za redovnički poziv te je stupila u samostan dominikanki Ronzano u Bologni. Tome su se suprotstavili njezini roditelji i rođaci te su je na silu vratili kući. U tom nasilju su joj slomili rebro, a kad je ozdravila roditelji su joj dopustili da se vrati u svoju redovničku zajednicu. Umrla je 1236. godine. Dijana je danas često ime ženske djece.

Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov!                   

1Pt 3, 8-9

SVETI EFREM SIRIJSKI

Sa svecem svakoga dana

2375Sveti Efrem Sirijski, đakon (306.-373.) – rođen je u kršćanskoj obitelji u Nisibi u Siriji (danas je u Turskoj). Kršćanski je odgojen i prema tadašnjem običaju kršten u 18. godini života. U svome rodnom mjestu djeluje kao egzeget, polemičar, propovjednik i religiozni pjesnik. Nakon pada Nisibe u perzijske ruke, Efrem se preselio u Edesu. U tom je gradu utemeljio teološku školu. Prigrlio je asketski život ali je i dalje djelovao kao propovjednik te pisao knjige. U svojim spisima sveti Efrem pobija zablude svoga vremena. Bio je veliki pobožnik Blažene Djevice Marije pa je ispisao najljepše stranice o Marijinoj ulozi u utjelovljenju Kristovu. Od njega je ostalo nekoliko vrijednih teoloških knjiga. Njegovi su pjesnički tekstovi ušli u bogoslužje sirijske crkve. Umro je 373. godine. Crkva ga je proglasila svetim naučiteljem.

Dnevnim svjetlom svoga znanja, Gospodine, odagnaj noćne tmine naše pameti, da bi naš um, obasjan, služio tebi u obnavljanju naše čistoće. Početak je djela za smrtnike započinjanje sunčeva toka. Ukrasi, Gospodine, u našim srcima trajanje onoga dana koji ne pozna zalaska. Udijeli nam da u svojoj osobi vidimo uskrsli život i neka naše pameti ništa ne skrene s uživanja u tebi. Stalnom našom težnjom k tebi utisni u nas, Gospodine, znak onoga dana koji ne počinje gibanjem i tokom Sunca.

Iz govora svetog Efrema

Daruj nam mir

Kolumna fra Mate Bašića

Promatrajući današnji svijet, čovjeka obuzima dojam kao da nemir, rat, progonstva, trpljenja i druge nepogode vladaju ovim svijetom. Teško je u tim prilikama uopće zamisliti mir neodvojivši se potpuno od svijeta. S jedne strane, uzrok takvih dojmova je i stalno agresivno bombardiranje vijestima na temu nemira. Kao da su nemir i zlo ili pak nečija patnja interesantni današnjim čitateljima.

Sama umjetnost ne pokazuje sklad i mir već vrvi nemirom i kaosom, što boja, što zvuka. Izgleda kao da je Knez Mira napustio ovaj svijet. Ali ipak to je samo dojam, dojam uzrokovan navalom takvih informacija, koje ako dublje promislimo o njima, kao da su namjerno od raznih subjekata postavljene na prvo mjesto, kao one glavne i najčitanije vijesti. To istovremeno ne čudi ako znamo da je Krist Knez Mira i da je isti taj Knez izbačen i prognan iz današnjih društava.

Čudimo se progonstvu ljudi, a mi smo sami prognali Krista iz naših sredina. Prognali smo Krista koji je mir i nastala je praznina koju može zaposjesti samo nemir. Prognali smo Krista koji je svjetlost i ostao je prostor u kojem nastaje tama. Obrušili smo se na Krista koji je Ljubav i na tom mjestu, u toj praznini nastaje mržnja. Ne možemo težiti za mirom ako ne težimo za Kristom jer Krist je mir naš. Krist je Knez Mira i gdje nema Krista nema ni mira. Tako odvojeni od Krista i prilijepljeni za sebe tražimo ljubav a Ljubavi se odričemo. Tražimo mir, a Mir progonimo. Tražimo svijetlo, a Svjetlost istinsku gušimo.

Kako onda ne zavapiti – Bože daruj nam Mir. Bože daruj nam sebe. Smiluj nam se i dopusti da Krista opet stavimo na prvo mjesto našega života, kako bi sve drugo bilo na svome mjestu. Da, ako je Krist na prvom mjestu, sve je tada na svom mjestu.

Ali da bi se Krist popeo na to pobjedničko postolje našega života mi moramo ljubiti druge, praštati drugima, poštovati druge, poniziti se pred drugima, kao što se Krist ponizio pred ljudskim rodom opravši noge apostolima, čime je Stvoritelj prao noge stvorenju.

Zar to nije dovoljan znak i poticaj što Bog želi od nas?

Bog ne želi da druge gazimo, da drugima zapovijedamo, da druge tlačimo, već želi da se pred drugima sagibamo i ponizimo do te mjere da im čak i noge peremo. Jer Bog je to učinio nama. Stoga je osobno poniženje jedini put pravoga mira.

Gospodine daruj nam Mir.