Rane svetog našeg oca Franje – Iskustvo iz crkve svetog Damjana, kada je sveti Franjo čuo glas Raspetog Isusa, razvio je u njemu pobožnost i štovanje do savršenstva ljubavi prema Muci i Križu Gospodinovom. Često se udubio u otajstvo Križa Raspetoga, a napose na La Verni 1224. godine. Tada ga je Raspeti označio svojim svetim ranama. Otada se sav suobličio u Gospodina Isusa, ne samo u vjerničkom srcu nego i na tijelu. Franjevci i franjevke slave ovaj događaj liturgijskim slavljem koje je odobrila Sveta Stolica.

Franjo, novi čovjek, bio je tako odlikovan novim, divnim čudom i doživio jedinstvenu povlasticu, koja nije bila dana prijašnjim vjekovima: bio je ukrašen svetim ranama. Tada je sišao s brda (La Verna) noseći na sebi lik Raspetoga, naslikan ne na kamenim ili drvenim pločama rukom umjetnika, nego izrađen na tjelesnim udovima prstom živoga Boga.     

Iz Malog životopisa svetog Franje, sveti Bonaventura

Sveti Robert Bellarmino (1542.-1621.) je bio isusovac, biskup i kardinal. Rođen je 1542. godine u Montepulcianu u Toscani u Italiji. Kao osamnaestogodišnjak stupio je u Družbu Isusovu. Bio je glasoviti profesor i vrstan govornik u mnogim sveučilištima diljem Italije, a zatim na slavnom sveučilištu u belgijskom Louvainu. Papa Grgur XIII. poziva ga u Rim gdje se bavio najprije teološkom, govorničkom i duhovničkom djelatnošću. Postaje papinskim teologom te kardinalom. Veliki je uspjeh postiglo njegovo djelo “Mali katekizam” koji je doživio 400 izdanja, a preveden je na 56 jezika. Umro je 1621. godine u Rimu a pokopan je u crkvi svetog Ignacija. Papa Pio XII. mu je dao časni naslov – crkvenog naučitelja.

Uistinu je velika nagrada ako se opslužuju Božje zapovijedi. Čovjeku koji sluša – a ne Bogu koji naređuje – od koristi je ne samo ta prva i najveća zapovijed, već i ostale Božje naredbe usavršuju, ukrašuju, poučavaju, rasvjetljuju i napokon čine dobrim i blaženim onoga koji mu se pokorava. Zato, ako si pametan shvati da si stvoren na slavu Božju i za svoje vječno spasenje; shvati da je on tvoja svrha, da je to središte tvoje duše, da je on blago tvoga srca. Ako do tog cilja dospiješ, bit ćeš blažen, a ako njega mineš, bit ćeš jadan.       

Sveti Robert Bellarmin

Sveti Kornelije i Ciprijan su mučenici i suvremenici pa se zajednički slavi njihov spomendan.

Sveti Kornelije – izabran je za rimskog biskupa 251. godine. Za njegova pontifikata je nastala rasprava: mogu li otpadnici od kršćanske vjere zadobiti oproštenje? Dok su to neki nijekali, papa Kornelije je isticao: mogu ako prihvate pokoru za taj čin. Car Gal ga je protjerao 253. godine iz Rima pa je kao izgnanik umro. Tijelo mu je pokopano u Kalistovim katakombama.

Sveti Ciprijan (210.-258.) – obraćenik je na kršćanstvo. Postao je svećenik te biskup 249. godine u Kartagi. Svojim je spisima branio kršćane te teološki razmišljao o mnogim pitanjima vjere. Za Valerijanova progonstva podnio je mučeništvo 258. godine.

Ciprijan svome bratu Korneliju! Predragi brate, upoznali smo slavna svjedočanstva vaše vjere i kreposti; radosno smo primili pohvalu vašeg ispovijedanja te se smatramo sudionicima u vašim zaslugama i pohvalama. Doista, budući da nam je jedna Crkva, jedno mišljenje i sloga, koji da se svećenik ne veseli pohvalama svoga sudruga kao svojim vlastitima, ili koji brat da se ne raduje radosti svoga brata?… Uvijek se sjećajmo jedni drugih, budimo složni i jednodušni, molimo jedni za druge, uzajamnom ljubavlju olakšavajmo jedni drugima progonstva i tjeskobe.

Iz Pisama svetog Ciprijana