Sveti Januarije – zaštitnik je grada Napulja i čudotvorac. Živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Bio je biskup u gradu Benventu. Odlučno se suprotstavio arijanskoj herezi pa su ga zbog toga napadali i progonili. Podnio je mučeništvo za vrijeme Dioklecijana 19. rujna 305. godine. Stara predaja govori da je za vrijeme mučenja jedna žena uspjela u posudicu uhvatiti nešto njegove krvi. Ta se krv čuva u katedrali u Napulju. I danas se ta krv vraća u tekuće stanje na prvu nedjelju svibnja, 19. rujna i 16. prosinca na molbu pobožnog puka. Među Napolitancima vlada uvjerenje da neće biti za njih dobro ako u ampulici krv ne prijeđe u tekuće stanje. I danas se događaju čudesa.
A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima, a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ. Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja; oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova. Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se.
Fil 1, 12-18
Sveti Josip Kupertinski (1603.-1663.) – bio je franjevac konventualac. Pravo ime mu je Josip Maria Desa; rođen je u Cupertinu u talijanskoj provinciji Pugla, u siromašnoj obitelji. 1626. godine stupa među franjevce konventualce, a svećenik je postao 1636. godine uz velik napor u studiju. Bio je odan pobožnosti i pokori. Kao svećenik je bio dobar ispovjednik. Obdaren je bio izvanrednim darovima, osobito ushitima i levitacijama. Zato su ga zvali “leteći svetac”. Zbog tih izvanrednih darova je imao i poteškoća. S jedne strane su ga salijetali mnogi znatiželjnici a s druge strane bio podvrgnut ispitivačima sa strane Crkve, pa i inkvizicije. Umro je u Osimu 1663. godine. Zaštitnik je učenika i studenata.
U svom duhovnom usponu na vrhunce svetosti Franjo na brdu La Verni 1224. g. biva obilježen Isusovim ranama (stigmama). Naime, Franjo je gledao šestokrilog Serafa koji raširenih ruku i stisnutih nogu, pričvršćen na križ lebdi nad njim.Svetac je bio obuzet dubokim čuđenjem zbog te prikaze, ali je sam nije mogao protumačiti. Najednom se počnu na njegovim rukama i nogama pojavljivati tragovi rana kako ih je vidio na raspetom čovjeku iznad sebe.
