Sveti Bernard (1090.-1153.) – potječe iz burgundske plemićke obitelji s brojnom djecom. Stekao je izvrsnu naobrazbu u Parizu. S 30-oro braće i rođaka 1112. godine ulazi u cistercitski samostan u Citeauxu. Bernardov primjer je nadahnuo i mladiće koji su željeli ostvariti cistercitsko zvanje. Stoga je Bernardu povjereno osnivanje novog samostana u Clairvauxu koji postaje duhovna oaza. Ugled i utjecaj mladog opata sve više raste pa su ga neki nazivali “neokrunjenim papom i carem svoga stoljeća”. Unatoč toga Bernard pak živi skromnim redovničkim životom. Bio je istinski mistik i vrstan teolog, promiče napose Kristovo čovještvo. Odličan je propovjednik te ga nazvaše “doctor mellifluus”. Ostavio je iza sebe vrijedna djela kojima su se i drugi nadahnjivali.

Ljubav po sebi dostaje, ona se sama po sebi i zbog sebe sviđa. Ona je sebi zasluga i nagrada. Ljubav ne traži razlog ni plod mimo sebe: njezin plod jest samo njezino izvršavanje. Ljubim jer ljubim, ljubim da ljubim. Ljubav je nešto veliko ako se vraća svome počelu, ako okrenuta svom iskonu i izlita u svoj izvor, neprestano iz njega crpi da bi mogla bez prekida teći. Od svih čuvstava duše, od svih osjećaja i težnji samo ljubavlju može stvorenje, iako neravnomjerno odgovoriti Stvoritelju i tako mu, s velikom sličnošću, uzvratiti na ono što mu je dano. Kad naime Bog ljubi, on ništa drugo ne želi nego da ga ljube: ne ljubi ni zašto drugo nego da bude ljubljen, i on zna da će već samom tom ljubavlju oni koji ga ljube biti usrećeni.

Sveti Bernard, Govor o Pjesmi nad pjesmama

Sveti Ljudevit – potječe iz kraljevske obitelji Anžuvinaca, bio je u srodstvu sa kraljem svetim Ljudevitom IX. i po majci sa svetom Elizabetom Ugarskom. Rodio se 1274. godine u Napuljskom Kraljevstvu kao najstariji kraljev sin, pa je postao prijestolonasljednik. Bio je upoznao franjevce. Odrekao se prijestolja u korist brata Roberta te je stupio u Red Manje braće. Papa Bonifacije VIII. ga imenuje biskupom u Toulousu. Revno je vršio biskupsku službu i nosio je franjevački habit, svaki dan je blagovao sa siromasima. Umro je od sušice 1297. godine, a svetim je proglašen 1317. godine zajedno sa svetim Tomom Akvinskim.

Da bi vidjeli ovog blaženog čovjeka anđeoskog lica te slavna po čudesnim djelima i svakovrsnim krepostima, hrlilo je i dolazilo mnoštvo svijeta obaju spolova i svakog zanimanja… Svi su se vjernici izgrađivali na njegovu veoma pobožnom slavlju, tako učinkovitom propovijedanju, tako dubokoj poniznosti, tako usrdnoj samilosti, tako čednom razgovoru i veoma usrdnom vladanju; divili su se općenito svim njegovim djelima, govorima i kretnjama… Zato je svima, koji su promatrali osobu i život ovoga sveca, izgledao kao zaista nebeski čovjek i zemaljski anđeo.

Iz Životopisa svetog Ljudevita

Sveti Ivan Eudes (Ed) (1601.-1680.) se rodio 1601. godine u malom mjestancu u biskupiji Seez u francuskoj pokrajini Normandiji. Prošao je dobar kršćanski odgoj, uputio se u duhovnost u oratoriju Piera de Barullea. Za svećenika je zaređen 1625. godine. Posvetio se pučkim misijama te je neumorno propovijedao po francuskim župama. Posebno se posvetio skrbi oko obnove biskupijskih svećenika. Osnovao je Družbu Isusa i Marije koja se posvetila odgoju svećenika. Promicao je pobožnost prema Srcu Isusovu i Marijinu. Umro je 19. kolovoza 1680. godine.

Molim te da misliš o tome kako je Gospodin naš Isus Krist tvoja prava glava, a ti jedan od njegovih udova. Sve njegovo tvoje je: duh, srce, tijelo, duša i sve moći. Svime se time trebaš služiti kao svojim, da bi ga, služeći mu, slavio, ljubio i veličao. Ti si za nj što i ud glavi, i zato on žarko želi da ima na raspolaganju sve tvoje moći kao da su njegove, da bi služio Ocu i njega proslavljivao.

Sveti Ivan Eudes