Velika Gospa – svetkovina je posvećena uznesenju blažene Djevice Marije na nebo. Kršćani su naslutili svojom vjerom da je Marija u slavi svoga Sina te su različitim naslovima slavili njezino uzdignuće. U sakramentaru pape Hadrijana I. (772.-795.) ovaj se blagdan po prvi put zove “Uznesenje svete Marije”, a u misnoj molitvi je istaknuta vjera da Isusova Majka jest završila zemaljski život, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Ispitavši tu vjeru Crkve papa Pio XII. (1939.-1958.) je 1950. godine proglasio dogmu o Marijinu uznesenju na nebo tijelom i dušom. Potaknuo je teologe i prpovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.

Sveti oci i veliki naučitelji u propovijedima i govorima koje su držali puku na svetkovinu Bezgrešna uznesenja, o Marijinu uznesenju su govorili kao o nauku koji kršćanski vjernici već poznaju i usvajaju: njega su osvjetljavali i tumačili, njegov smisao i sadržaj produbljivali, objašnjavali osobito da se ovom svetkovinom slavi ne samo spomen da je tijelo Blažene Djevice Marije sačuvano od raspadanja nego da je i slavilo pobjedu nad smrću, i da je u nebu proslavljeno, po primjeru njezina Jedinorođenca, Isusa Krista.

Iz apostolske konstitucije “Predarežljivi Bog” pape Pija XII.