Mjesečni arhivi: kolovoz 2015.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA KRALJICA

Sa svecem svakoga dana

bdm-kraljicaBlažena Djevica Marija Kraljica – Zaključujući proslavu Marijanske godine 1954. godine papa Pio XII. uvodi blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice. Blagdan se najprije slavio 31. svibnja, a nakon Drugog Vatikanskog sabora na osminu Marijina uznesenja. Upravo po uznesenju na nebo Marija je postala Kraljica neba i zemlje. Naslov “kraljice” Mariji je dala pučka pobožnost. Puk je još naziva: “gospodarica”, “vladarica”, “vojvotkinja”, a u hrvatskoj pobožnosti “cesarica”. Marijino kraljevsko dostojanstvo je pučka pobožnost vezala uz pojam “milosrđa”, o čemu svjedoči molitva “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa”. Teološki gledano Marijino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Otac je Sinu svome, Gospodinu Isusu, povjerio skrb za ovaj svijet pa je zaslužio naslov “Krist Kralj svega stvorenoga”. Po tom Kristovu naslovu “Kralj”, Marija se može osloviti “Kraljica”.

Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni dakle zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas, te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

“Salve regina”, Antifona BDM

SVETI PIO DESETI

Sa svecem svakoga dana

sveti_pio_X_2Sveti Pio X., papa (1835.-1914.) – potječe iz malog mjesta kod Trevisa, iz skromne seljačke obitelji. Postavši svećenik prošao je sve svećeničke službe: kapelana, župnika, biskupskog tajnika, biskupa u Mantovi, kardinala, venecijanskog patrijarha i pape. Za papu je izabran 1903. godine. Započeo je mnoge reforme u Crkvi: unaprijedio je liturgiju s crkvenom glazbom, izrađen je novi Zakonik kanonskog prava, poticao je biblijski studij. Uveo je pričest djece sa sedam godina. Odlučno se borio protiv modernizma kojim je želio očuvati katolički pogled vjere. Umro je na početku Prvog svjetskog rata što ga je teško pogodilo jer ga nije mogao spriječiti. Govorio je pokazujući raspelo: “Tu je moja politika!” Blaženim je proglasio Marka Križevčanina 1909. godine. Bio je franjevački trećoredac.

Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom. Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih – premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

1Sol 2, 2-8

Ni Bogu ni vragu

Meditacije Miljenka Grubeše

Zar zaista vjeruje vjernik koji je stalno depresivan, čangrizav, živčan, histeričan, osoran, drzak, bahat, hladan, bezosjećajan, neljubazan? Zar vjernik zaista može biti takav? Kakva je njegova vjera? Što on vjeruje? Vjeruje da u vjeri sve gubi i zato je nesretan i frustriran. Žalostan je zbog svega čega se odrekao jer se odrekao iz egoističnih razloga, a ne iz ljubavi. »Dobar« je iz interesa, a ne iz ljubavi! Vjeruje iz egoističnih interesa, a ne iz ljubavi.

Jasno, to nije istinska vjera, ona dolazi samo iz ljubavi. Istinsko dobro ne može biti bez ljubavi. Licemjerno je i lažno, egoistično. Egoist ne bi želio završiti u paklu, ali je nesretan i u raju. Odbacio je pakao, ali raj nije prihvatio. Ne želi pripadati ni Bogu ni vragu. U sebi je rastrgan, razdijeljen i pati. Religiozan je, prihvatio je religiju, ali mu srce nije prihvatilo vjeru.

Takav je lik pravednoga sina iz prispodobe o milosrdnom Ocu. Stalno je doma uz Oca, pravedan je, služi mu, ali ga ne ljubi. Od Oca ne traži ljubav, pa je i ne prima i ne daje, traži samo interes i pravdu. U Ocu ne vidi ljubav, nego materijalnu sigurnost. Njegov je sin, ali je s njim u poslovnom, trgovačkom odnosu. Svjestan je svoje ovisnosti o njemu, njegove moći i svoje nemoći, zato od njega ne odlazi, ali je jako daleko od njega i ljubavi, u hladnoj, proračunatoj komunikaciji. Na razini je pravde i zakona. Ne shvaća i ne prihvaća ljubav koja mu je nepravedna i nelogična. Ne razumije ni svojega otca ni svojega brata. Ne razumije njihovu ljubav. Ona je za njega čista nepravda. Osjeća se pred njom ugrožen, zakinut. Nesretan je, nije spreman ni primiti ni dati ljubav. Potrebno mu je obraćenje koje je njegov brat doživio.

 Preuzeto sa Glasa Koncila.