Sveti Stanislav (1030.-1097.) – rođen je 1030. godine; dakle u doba kada su Poljaci tek primili kršćanstvo. Pohađa biskupsku školu u Gneznu, a nastavlja školu u Liegeu i Parizu. Nakon što je zaređen za svećenika predao se ne samo evangelizaciji nego i preporodnoj djelatnosti poljskog naroda. 1071. godine naslijedio je biskupa Lamberta na Krakovskoj biskupskoj stolici. Odlučno je promicao ćudoredni život te je i kralja Boleslava II. ekskomunicirao zbog sablažnjiva brakolomstva, te ga je ovaj dao ubiti za vrijeme mise 1090. godine. Kralj je izgubio prijestolje i bježi u Ugarsku gdje se obratio i završio u benediktinskome samostanu. Sveti Stanislav je sahranjen u katedrali u Krakowu. Zaštitnik je Poljske zajedno sa svetim Kazimirom.

Ovaj se svetac sve do smrti borio za zakon Boga svoga i nije se bojao riječi bezbožnika jer je bio sazdan na čvrstoj stijeni. On je prezreo život svjetski i ušao u Kraljevstvo nebesko.              Božanski časoslov

Sveti Mihael de Sanctis (1591.-1625.) – rođen je 1591. godine nedaleko Barcelone, dakle u Kataloniji. Vrlo je mlad stupio u “Red Presvetog Trojstva”. Oduševljeno je zaživio svoj redovnički poziv, a Gospodin ga je obdario mnogim mističnim darovima. Završio je studij u Baezi i Salamanki te je bio zaređen za svećenika. Revno se predao apostolatu pa su ga mnogi salijetali tražeći savjete i zagovor u životnim nevoljama. S njime se savjetovao i kralj Filip III. u mnogim duhovnim pitanjima. Umro je u dobi od samo 33 godine. Iza sebe je ostavio raspravu “O miru duše” koja je mnogima bila nadahnuće za ozbiljniji duhovni život.

Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.                              

Kol 1, 9-12 

Sveta Marija Kleofina – Očevidac Isusove smrti i uskrsnuća sveti Ivan piše: “Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena.” (Iv 19,25) Marija Kleofina ostaje na Kalvariji i nakon Isusove smrti, prisustvuje njegovu ukopu, a na uskrsno  jutro s ostalim ženama polazi na grob da pomažu Isusovo tijelo. Marija Kleofina je prema evanđeljima bila majka apostola Jakova mlađega te Josipa. Neki misle da je Kleofa, muž Marijin, vjerojatno bio brat svetog Josipa. Štovanje svete Marije Kleofine i ostalih žena “mironosnica” razvila se u srednjemu vijeku osobito prema legendi da su se naselile u okolicu Marseillesa u Galiji, da su ondje pobožno živjele i umrle.

Žene koje je Isus susretao i koje su od njega primile velike milosti, pratile su ga ponekad dok je prolazio gradovima i selima i naviještao Evanđelje o Kraljevstvu Božjem i “podupirale su ga onim što su posjedovale”… Žene koje okružuju Krista vide se u istini… Evanđelje ističe da su… bile pod križem, ispred drugih žena, žene. Od apostola ostao je vjeran samo Ivan. Žene su naprotiv bile brojne… U toj najoštrijoj kušnji vjere i vjernosti žene su se dokazale jače od apostola… Od početka Isusovog poslanja žene su pokazale prema njemu i njegovu misteriju posebnu privrženost koja odgovara njihovoj ljubavi prema Gospodinu.               

Iz apostolskog pisma “Mulieris dignitatem” pape Ivana Pavla II.