Blaženi Damjan de Veuster (1840.-1889.) – apostol gubavaca. Krsno ime mu je Josip, rođen je u malom seocetu belgijske Flandrije u obitelji koja je dala četiri redovnička zvanja: dva brata i dvije sestre. Josip je stupio u Družbu Presvetoga Srca Isusova i dobio ime Damjan. Odlučio se za misije na otočja u Tihome oceanu. Jedno je vrijeme djelovao na Havajima, a potom se javio za Molokaj, otok gubavaca. Kad je onamo stigao imao je 33 godine, pun snage. Sav se dao gubavcima a onda je i sam obolio. Unatoč neizlječivoj bolesti nije prestao apostolski djelovati. O njemu se pročulo da je apostol gubavaca, pa su uskoro stigli misionari i misionarke na Molokaj. Umro je 15. travnja 1889. godine. Proglašen je blaženim 1994. godine.
Molim vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihovih djela!. 1Sol 5, 12-13
Ovaj će znanstveni skup biti međunarodnog karaktera i njime će se pokušati više doznati o životu i radu ovog velikana koji je ujedno začetnik franjevačke Katedre pri Sveučilištu u Parizu i pisac udžbenika s komentarima na Sentencije Petra Lombardskog te također opsežne Summe Theologiae prije svetog Tome Akvinskog i njegove dobro poznate sume koju je ovaj dominikanski učitelj, nazvan anđeoskim učiteljem, pisao po uzoru na Summu Alekesandra Haleškog koji nosi naslov Nepovrgljivi naučitelj. Također će prije samog početka Skupa biti i kratko predstavljanje Zbornika radova s Prvoga znanstvenog skupa »Franjevački velikani« o Rogeru Baconu koji su uredili prof. dr. sc. fra Ivan Karlić i fra Mate Bašić
Sveti Benedikt Josip Labre (1748.-1783.) – svetac je prosjak. Rodio se u mjestu Amettes, biskupija Boulogne, u Francuskoj, kao prvijenac od 15-ero djece. Bio je pobožan dječak koji je razmišljao kako bi postao redovnik; pokušao je to kod trapista i kartuzijanaca ali ga nisu smatrali prikladnim za njihov način života. Onda se zaputio na hodočašće u Rim. I napokon je pronašao svoje zvanje: živjeti na cestama kao prosjak i lutalac. I u takvom jadnom stanju bio je sav uronjen u Boga. U torbi je nosio svoje bogatstvo: Nasljeduj Krista, Novi zavjet i Časoslov koji je molio svaki dan. Umro je u Rimu 1783. godine u dobi od 35 godina. Gradom je kolala vijest: “Umro je svetac!” Čudesa su se zbivala na njegovu grobu. Bio je kordiges, član udruge pojasa svetog Franje.