Sveti Albert Veliki (1206.-1280.) – bio je dominikanac, znanstvenik i biskup, te naučitelj Crkve. Rođen je u njemačkoj pokrajini Švapskoj. Studira u Padovi gdje susreće dominikanca blaženog Jordana Saksonca te se odlučuje za Red propovjednika, postaje dominikanac. Izuzetno intelektualno nadaren i izobražen postaje profesorom na različitim europskim sveučilištima. U Parizu mu je bio učenik sveti Toma Akvinski za koga je predvidio veliku znanstvenu budućnost. Izabran je za provincijalnoga ministra u Njemačkoj te obilazi braću živeći skromno i siromašno. Imenovan je biskupom u Regensburgu, ali se nakon tri godine povukao u dominikanski samostan u Würzburgu u kojemu je umro 1280. godine. Za njega kažu da je svojom genijalnošću razumio sve znanosti, te da je posjedovao enciklopedijsko znanje.
Jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.
1Kor 2, 10b-16
Sveti Nikola Tavelić (1340/50.-1391.) – prvi je proglašeni hrvatski svetac. Rođen je između 1340. i 1350. godine u Šibeniku. Zarana je stupio u Red Manje braće, upućen je na studij filozofije i teologije u Split i Zadar, a potom u Italiju, gdje je zaređen za svećenika. Godine 1379. odlazi sa skupinom franjevaca u Bosnu gdje će provesti 12 godina propovijedajući patarenima – bogumilima. Zbog nereda u Bosni i nemogućnosti djelovanja odlazi u Svetu zemlju s braćom Deodatom i Petrom (Francuzi), ušli su u samostan na Sionu. Pridružio im se Talijan Stjepan te pođoše propovijedati muslimanima. Uhvatiše ih te ih nakon nekoliko dana mučenja pogubiše 1391. godine. Štovanje im je zaživjelo u franjevačkom redu, a potom su Nikolu Tavelića štovali Hrvati, te ih je 1970. godine svu četvoricu kanonizirao papa Pavao VI.
Sveti Didak Alkalski (1400.-1463.) – Svečevo je ime prema latinskom “Didacus”, izvorno mu je španjolsko ime Diego de Alcala de Henares. Rodni mu je kraj Andaluzija, na jugu Španjolske. U mladosti se posvetio samoći i pokori, uzdržavao se od malog vrta, pravio je košarice i kuhinjsko posuđe, a pomagao je i siromahe. Onda je stupio u Red Manje braće u kojemu je kao samostanski brat vršio najobičnije službe i poslove. Bog ga je obdario karizmatskim darovima, napose ulivenim znanjem. Braća su ga cijenila te mu povjeriše službu gvardijana, a 1441. godine i vodstvo misije na Kanarskim otocima koje je napustio pod pritiskom kolonizatora. Hodočasti u Rim 1450. godine gdje je pomagao okuženicima od kuge. Umro je u Alkali nedaleko Madrida 1463. godine. Postao je jedan od najpopularnijih svetaca Španjolske.