Blažena Salomeja Krakovska (1211.-1268.) – Preuzimamo iz franjevačkog časoslova uvodnik u njen spomendan. “Rođena je u Krakowu u kraljevskoj obitelji 1211. godine. Još kao djevojčicu roditelji su je udali za Kolomana, naslovnog kralja Galicije, hrvatskog hercega koji je stanovao u Čazmi. Predaja tvrdi da su živjeli u djevičanstvu. Od njega je Slavonija nazvana kraljevinom. Pomagala je mužu u svim pothvatima. Značajno je da je Koloman predao imanje u Đakovu bosanskom biskupu, koji je tu prenio svoje sjedište, a papa Grgur IX. to odobrio 1239. godine. Kad joj je muž poginuo, vratila se u Poljsku i postala klarisa u Krakowu, gdje se istakla u poslušnosti i poniznosti. Umrla je 1268. godine. Njezino štovanje je odobrio papa Klement X. (1670.-1676.).”
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, / tako duša moja čezne, Bože, za tobom. / Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: / o kada ću doći i lice Božje gledati?
Suze su kruh moj danju i noću, / dok me svednevice pitaju: / “Gdje ti je Bog tvoj?”
Duša moja gine kada se spomenem / kako koračah u mnoštvu / predvodeć ih k Domu Božjem / uz radosno klicanje i hvalopojke / u povorci svečanoj.
Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? / U Boga se uzdaj, / jer opet ću ga slaviti, / spasenje svoje, Boga svog!
Ps 42, 2-6
Sveta Elizabeta Ugarska ili Tirinška (1207.-1231.) – zaštitnica je franjevačkog svjetovnog reda (FSR). Rođena je 1207. godine kao kćerka ugarskohrvatskog kralja Andrije II. Kao djevojčica je iz političkih razloga zaručena za Ludviga, grofa Thüringije te se onamo preselila. Odgajala ju je grofica Sofija te je lijepo napredovala u duhovnome životu. Vjenčala se s 14 godina i sretno živjela s Ludvigom s kojim je imala troje djece. Muž joj je umro dok je bio na križarskoj vojni 1227. godine. Otada se više posvećuje duhovnom životu te pomaže siromašne i bolesne. Djever ju je otjerao s dvora želeći osigurati nasljedstvo svome sinu. Oduzeli su joj i djecu. Stupila je u Franjevački svjetovni red te je živjela u pokori i siromaštvu. Umrla je u dobi od 24 godine, 1231. godine. Sahranjena je u Marburgu. Zaštitnica je karitativnih ustanova.
Sveti Ivan Trogirski – Premda danas opća Crkva slavi svetu Margaretu Škotsku i svetu Gertrudu, mi smo se odlučili za ovog sveca jer je s naših prostora. Prema Kamaldalijevskom ljetopisu sveti Ivan Trogirski je najprije bio benediktinac u samostanu svetog Petra u Osoru na otoku Cresu. Iz toga je samostana bio i glasoviti splitski nadbiskup Lovro. Kada je u drugoj polovici 11. stoljeća papinski izaslanik prolazio hrvatskim krajevima, u pratnji mu je bio svećenik Ivan koji je slovio kao svet i učen, zamoliše Trogirani da im na upražnjenu biskupsku stolicu postavi upravo Ivana, što je ovaj i učinio. Sveti Ivan Trogirskki je razvio živu pastoralnu djelatnost provodeći reformu pape Grgura VII. Godine 1105. uspio je nagovoriti ugarskog kralja Kolomana da ne razori Trogir čime se bio prijetio. Umro je oko 1111. godine, a grob mu je u trogirskoj katedrali.