11. listopada 2015. osvanuo je kišni dan, ali ni kiša nije pokvarila radost najvažnijeg dana za svakog framaša! 22 predivnih mladih ljudi tu je nedjelju obnovilo svoja krsna obećanja i rekli svoje Evo me Gospodinu! 9 njih (Bogu hvala, i ja sam bila među njima! ) po prvi je put odlučilo reći „Da, Gospodine! Evo me! Neka mi bude po tvojoj riječi!” A ostalih 13 framaša obnovilo je svoje obećanje s ništa manjom radošću od prvoobećanika… Slavlje obećanja odvijalo se za vrijeme večernje svete mise u 18:30 sati koju je predvodio naš duhovni asistent fra Sandro uz pomoć nacionalnog duhovnog asistenta fra Filipa koji nas je obradovao svojom prisutnošću i podrškom, te našeg đakona fra Mate. Fra Sandro je u nadahnutoj propovijedi odlučio biti sa svojim framašima (a ne za ambonom) i tako nam još jednom iskazao svoju blizinu i pastirsku brigu za nas. MIsao vodilja propovijedi bila je ljubav… Ukazao je na važnost služenja u ljubavi. Govorio je o prepoznavanju Božje volje za naš život, predivnu milost da preko Frame izgradimo vlastiti identitet, o izgrađivanju i poštivanju obitelji… Naglasio je jednu važnu istinu o Božjoj veličini, svemoći i ljubavi da i po krivom piše ravno te neizostavna poruka da smo ljubljeni i prihvaćeni od dobrog Oca bezuvjetno!

Nakon propovijedi uslijedio je sam čin davanja obećanja… U meni su se miješali ljubav, mir, zahvalnost… Suze radosnice nisu se mogle zadržati! Fra Sandro dao nam je Tau, a predsjednica i potpredsjednica prigodne darove (krunicu i podsjetnik na naša obećanja)… Zbor je,  zajedno sa pojačanjem pjevača Frame grada Zagreba svojim pjevanjem uveličao ionako predivan događaj!  Po završetku Svete Mise, uslijedilo je čestitanje obitelji i brojnih framaša iz drugih Frama koji su s nama došli podijeliti radost! Jer radost se množi s drugima! Odveli smo goste u župnu dvoranu gdje je bio prikazan kratki film o našem bratstvu te smo goste zabavili poučnim skečom prikazivanja framaškog života i usporedbom sa ulomcima Evanđelja… Mi, obećanici puno smo dobili taj dan radosti od svojih braće i sestara iz drugih bratstava pa smo i mi odlučili nekome zahvaliti i darovati im poklone. Druženje se, uz okrjepu i pjesmu nastavilo u holu crkve… Da, zaista! Gle kako je lijepo i kako je dobro kao braća zajedno živjeti! Na kraju od srca hvala svima koji ste bili na našim obećanjima i preporučamo se u vaše molitve kako bismo i dalje mogli biti radosni navjestitelji Božjega kraljevstva!

I ne zaboravimo – „A povrh svega-ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov nek upravlja srcima vašim. Mir na koji ste pozvani u jednome tijelu.“

 Ivana Domijan

24.-28.8.2015., Trsat- Rijeka

Ove godine održao se IX. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu na kojem su sudjelovale i sigetske predstavnice. Kao i svaki, i ovaj Seminar krenuo je u ponedjeljak, u popodnevnim satima, nakon što su svi framaši stigli na odredište. Prvi dan bilo je relativno ležerno, podjela u grupe, sveta misa, kratki večernji program te molitva časoslova.

Već drugi dan postalo je napornije, ali i zanimljivije. Jutarnje predavanje vodio je područni duhovni asistent Primorsko-istarskog područja, fra Bernardin, podsjećajući nas kako osluškivati Boga i posvješćujući nam Sveto pismo. Prije ručka posjetili smo Kapelu zavjetnih darova i malo više naučili o ovom marijanskome svetištu.Nakon odmora nastavili smo u istome tonu, pažljivo slušajući naše sestre iz Salezijanske mladeži Petru i Barbaru o tome kako slušati bližnjega svoga. Drugi dan Seminara posebno je bio bitan za sve framaše, kao i našu braću i sestre OFS-ovce jer smo se posebno spomenuli našeg sveca zaštitnika sv. Ljudevita. Svetu misu predvodio je riječki nadbiskup, mons. Ivan Devčić.
Treći smo dan započeli svetom misom nakon koje je uslijedilo predavanje o karitativnom djelovanju OFS-a i Frame koji je vodila s. Angela Lovrić iz trsatskog OFS-a. Nakon rada po grupama i korisnih informacija i ideja o karitativnom djelovanju diljem svih područja, uslijedio je i drugi rad po područnim skupinama gdje smo pričali o Hodu, skupštinama, kapitulu te situaciji u našim bratstvima. U popodnevnim satima bili smo podijeljeni u radionice u kojima smo posjećivali prihvatilište za beskućnike, siromašne i bolesne te djecu. Po cijeloj Rijeci trudili smo se širiti franjevački duh unatoč napornom silaženju i uzlaženju uz/niz trsatske stepenice. Večernji dio programa bio je vrlo poseban. Prvo je bilo pokorničko bogoslužje koje je vodio fra Franjo Vuk, a jednako lijepo bilo nam je prisustvovati euharistijskom klanjanju fra Filipa Đurđevića tijekom kojeg smo imali priliku za ispovijed.
Četvrti dan protekao je naizgled vrlo obično, ali po nečemu je ipak bio neobičan. Osim vrlo zanimljivih predavanja i radionica predvođenih fra Tomislavom (sakrament pomirenja) i sestrom Marija Pijom (pokora-obraćenje), produktivnog rada po grupama te rada po područnim skupinama, spontano smo proglasili i službeni Dan selfieja Nacionalnog seminara 2015. Poruka toga dana, ali i čitavoga Seminara naposljetku, bila je: praštajte i molite za oprost. Prvo Boga, a onda i bližnje. Ljubite i one koje najmanje volite jer upravo ta ljubav odraz je i vaše ljubavi prema Bogu.
Fra Bernardin predvodio je zadnju svetu misu pred rastanak, a nakon spremanja dvorane, grupice framaša lagano su se razilazile i krenule prema svojim domovima. Razišli smo se uz jedno čvrsto obećanje- svi ćemo se ponovno susresti na nadolazećim susretima, s novim iskustvima iz naših bratstava nakon što je ovaj IX. nacionalni seminar unio mnoge promjene u nas. I naravno, i dalje nam odzvanja slogan „Prigrljujte jedni druge kao što je Isus prigrlio vas.“

Mirna Alvir, Frama Siget

I službeno je završio XXII. hod Franjevačke mladeži, poznatiji i kao „Marš“. Ruta ovogodišnjeg hoda bila je Dugo Selo – Klanjec – Asiz, a održao se od 20. – 31 srpnja. Sudjelovali su Zagrebačko i Istarsko – Primorsko područno bratstvo. Hod se sastoji od dva dijela, prvi tako znani dio po Hrvatskoj koje svako područno bratstvo organizira zasebno i drugi dio – dio po Italiji na kojem se oba spajaju. Sveukupno 120 sudionika zagrebačkog područja, uključujući redovnike i kuhinju, svojim je životom svjedočilo Kristovo evanđelje u duhu svetog Franje kuda god bi prolazili. Gdje god bi prošli izmamili bi osmjeh na licima mještana, a ponekad i suze. Mnogo se toga na hodu divnog dogodilo i gotovo je nemoguće to prenijeti na list papira. Svakodnevni nagovori, rad po skupinama i upoznavanje ljudi doprinijeli su rastu u vjeri. Hodanje i slobodno vrijeme pridonosili su našem zajedništvu, a kao kruna dana bilo bi susret s Gospodinom na sv. Misi. Neki od najnezaboravnijih trenutaka koji su se dogodili su svakako svjedočenje pjesmom i plesom na trgu u Svetom Ivanu Zelini, pokorničko bogoslužje, osama, križni put svjetla i posjet Karmelu u Mariji Bistrici. Na našem putu spavali smo pretežno u dvoranama – osim u Bistri gdje su nas predivno ugostile ondašnje obitelji. Zadnja postaja hoda bio je Klanjec iz kojeg se kretalo za Asiz. Asiz smo obišli u svoj njegovoj ljepoti i miru. Obnovili smo krsna obećanja pred krstionicom u Katedrali sv Rufina, obišli Franjinu rodnu kuću, baziliku sv. Franje i pomolili se na njegovom grobu, crkvu sv. Damjana i crkvu sv. Klare na čijem smo se grobu također pomolili. Osim navedenog obišli smo i Franji draga i često posjećivana mjesta van Asiza. Prvi na redu je bio Greccio gdje je Franjo ustanovio žive jaslice i gdje smo proslavili Božić, Fonte Columbo gdje je Franjo ustanovio pravilo te u Rivotorto gdje je Franjo prvobitno obitavao sa svojom braćom te je taj dan završio predivnim klanjanjem kao priprema za sutrašnji dan. Posljednji dan u Asizu zaprimili smo milost potpunog oprosta u Porcijunkuli te nakon toga krenuli na La Vernu, mjesto gdje je Franjo zadobio stigme. Hod je, iako u nekim trenucima jako naporan, ostavio u meni samo lijepa sjećanja i stvarno bih svakome želio da doživi to iskustvo.

Martin Vargek, Frama Siget