Sveta Brigita Švedska (1302.-1373.) – potječe iz ugledne švedske obitelji; udala se te je sa svojim mužem imala osmero djece koju je dobro odgajala te su živjeli dobrim kršćanskim životom, a kćerka Katarina je također svetica. Nakon smrti svoga muža sudjeluje u javnom životu Europe svoga vremena. Posredovala je oko sukoba među vladarima te joj je uspijevalo graditi mir. Zauzimala se za povratak pape iz Avignona u Rim. Bila je velika hodočasnica te je pohodila Svetu zemlju. Posljednje je godine života provela u Rimu gdje je i umrla 1373. godine. Svoja duhovna iskustva je zapisala u knjizi “Objave”. Bila je franjevačka trećoredica. Papa Ivan Pavao ju je proglasio zaštitnicom Europe.

Isuse Kriste, vječna slasti za sve one koji te ljube, radosti što nadilaziš svaku drugu radost i svaku želju, spasenje i ufanje svih grešnika! Ti si pokazao da nemaš većega zadovoljstva od toga da budeš među ljudima, tako da si u punini vremena uzeo i ljudsku narav iz ljubavi prema nama. Sjeti se svih patnja što si ih pretrpio od časa svojega začeća, a osobito za svoje svete Muke, kako je to bilo odlučeno i određeno po Božjem naumu u vječnosti… Presveti Otkupitelju, po zaslugama svih svojih patnja i boli što si ih pretrpio, prije svoje Muke na Križu, podijeli mi prije moje smrti milost da se savršeno pokajem, da se iskreno i potpuno ispovijedim, da učinim dostojnu zadovoljštinu i da zadobijem oproštenje svih mojih grijeha. Amen.

Molitve svete Brigite, Prva molitva

Sveta Marija Magdalena – prikazana je samo s nekoliko crta u evanđeljima. Tijekom povijesti Crkve poistovjećivalo ju je s različitim ženama o kojima govore sveti pisci. Ipak prihvaćamo ono jasno o njoj rečeno: bila je osoba koju je Isus ozdravio, postala je Gospodinova učenica, stajala je pod križem njegovim te da joj se Uskrsnuli ukazao i povjerio joj je da bude blagovjesnica njegova uskrsnuća. Marija Magdalena je bila veliko nadahnuće za mnoge propovjednike, duhovne pisce i umjetnike. Postala je veoma popularna svetica u puku te su joj posvećene mnoge crkve i kapele, te slike i kipovi. Zaštitnica je mnogih zvanja: žena na lošem glasu, pokornica, frizera, proizvođača parfema. Ime joj nose mnoge žene.

A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše”. Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti”. Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: ‘Učitelju!’ Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu”. Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao”.

Iv 20, 11-18

Sveti Lovro Brindizijski (1559.-1619.) – rodio se 1559. godine. Rano je ostao bez oca pa i bez majke. S 14 godina stupi među braću kapucine u Veneciji. Završio je studij filozofije i teologije te je bio u svom Redu braći profesor, a vršio je različite službe, te bio provincijalni ministar; ujedno je bio vrstan propovjednik i vješt u diplomaciji. Stoga su mu pape povjeravale važne i povjerljive zadatke. Bio je ujedno obdaren mističkim darovima, napose dubokom kontemplacijom. Vrlo je bio pobožan prema euharistijskom otajstvu je je svetu misu služio i po nekoliko sati. Obdaren je bio i smislom za pisanje, ostavio je iza sebe vrlo vrijedna djela. Umro je u Lisabonu 1619. godine. Crkva ga je proglasila “apostolskim naučiteljem”.

Za vođenje duhovnog života, koji nam je zajednički s nebeskim anđelima i božanskim duhovima jer smo s njima sazdani na sliku i priliku Božju, svakako je potrebit kruh Duha Svetoga i Božje ljubavi. Jer milost i ljubav bez vjere nisu ništa, budući da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu. A vjera ne nastaje bez nevješćivanja Božje riječi: “Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom”. Navješćivanje dakle Božje riječi potrebno je za duhovni život kao što je osjemenjivanje nužno da započne tjelesni život.           

Iz Govora svetog Lovre