Nakon mog prvog ispitnog roka koji je, hvala Bogu, prošao izvrsno, uputismo se prema Galileji, točnije prema onim mjestima gdje je Isus proveo većinu svog djelovanja. Obuzimala me određena doza ushićenja, pogotovo kad sam pomislio na to da ćemo posjetiti i Galilejsko jezero. Naš prvotno planirani izlet u Egipat (na Sinaj) je bio otkazan zbog nepovoljne političke situacije, no meni je ovo bilo puno draže, jer sam imao priliku posjetiti sva ključna mjesta o kojima Evanđelje govori.
Prvi dan stigosmo u Cezareju, grad koji je Herod Veliki podigao u čast rimskom caru Cezaru. Danas, nakon dvije tisuće godina, i dalje se vide impozantni ostaci drevnog grada koji se nalazi između gradova Haife i Netanye.
Poslije obilaska Cezareje stigosmo u Haifu, treći grad po veličini, koji je ujedno i najveća luka Izraela. Ovdje se mogu vidjeti nepregledni brodovi koji čekaju na istovar svega onoga što nema u Izraelu. Pri ulasku u Haifu popeli smo se na poznato brdo Karmel, značajno prije svega za karmelićane. U Ilijinoj špilji sjetio sam se svih svojih prijatelja u istoimenom redu, kao i onih koji preferiraju duhovnost sv. Ivana od Križa, sv. Terezije Avilske i sv. Terezije od djeteta Isusa. Glavni razlog zašto smo došli tamo bio je posjet našem bratu fra Ovidiju, koji nažalost boluje od tumora na mozgu. Bogu hvala, on se stvarno odlično drži i jako se obradovao kad su se u njegovu sobu natiskala dva kombija njegove braće.
Nakon Haife smo krenuli prema Nazaretu u kojem smo bili smješteni. Tamo je u službi kustodije fra Siniša Srebrenović, koji je prije bio sakristan na Kaptolu. Uz njega je u Nazaretu još jedan Hrvat, Fra Mato, koji inače dolazi iz australske provincije.Na ovom bi mjestu svatko poželio biti na službi. Ova ogromna bazilika je najveća na Bliskom Istoku, a još posebnijom ju čini misterij Utjelovljenja koji se dogodio na mjestu gdje je sagrađena.
Idući dan, 8. 2. uputismo se prema Galilejskom jezeru. To je za menebio vrhunac posjeta, jer čitajući Evanđelje na istoimenom mjestu, sve postaje tako stvarno i opipljivo da se čovjek naježi! Već pri samom ulasku u Kafarnaum, pružao se predivan pogled na samo jezero. Ovdje su franjevci šezdesetih godina, nakon pomnih arheoloških istraživanja, otkrili cijelo naselje drevnog Kephar Nahuma, kao i Petrovu kuću, gdje je prethodno bila podignuta bizantinska crkva. Prije dvadesetak godina iznad kuće podignuta je suvremena crkva koja prekriva i štiti iskopine. U crkvi je postavljen stakleni pod kroz kojeg se u cijelosti vidi kuća slavnog apostola.
Desetak metara od Petrove kuće nalazi se židovska sinagoga, gdje smo čitali odlomak iz Markova Evanđelja (Mk 1, 29 – 31) : „I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.“ I stvarno je bilo tako! Čim se izađe iz sinagoge, dolazi se do Petrove kuće! Neopisivo! Nakon dvije tisuće godina, sve je ondje tako živo da čovjek ne može ostati ravnodušan!
Nakon posjeta Kafarnaumu, došli smo do Tabghe, mjesta Isusovog umnažanja kruha i ribe. Tome svjedoči i drevni mozaik u benediktinskoj crkvi koju je podigao Bračanin fra Jeronim. Nakon posjeta crkvi i fra Jeronimu, došli smo do naše kapele Petrovog prvenstva na samom jezeru. To je prekrasno mjesto, smješteno odmah ispod Brda blaženstava. Na Brdu su sestre podigle predivnu crkvu koja pruža pogled na Galilejsko jezero, kao i cijeli park oko crkve. I tu, kao i na svim mjestima na kojim je Isus djelovao odzvanjaju riječi Evanđelja (Mt 5).
Među ostalim mjestima koje smo posjetili u zelenoj Galileji bilo je i mnoštvo nacionalnih parkova, kao i izvor rijeke Jordan. Na putu za Nazaret sa Golana, došli smo do Kane Galilejske, gdje je Isus pretvorio vodu u vino. Ovdje nam je fra Francois, rodom Sirijac, protumačio Isusov misterij prvog čuda. Pri samom kraju obišli smo i drevnu križarsku utvrdu Akko, u koju je sv. Franjo prije osamsto godina uplovio sa nakanom posjeta sultanu, te je tako ishodovao dozvolu boravka franjevaca na svetim mjestima. Galileja i danas, nakon dvije tisuće godina, živo svjedoči da Onaj koji je ovdje propovijedao, živio i naučavao, na poseban način odzvanja porukom Radosne vijesti!
Sveti Deziderije – U “Bibliotheca sanctorum” se nalazi više svetaca pod ovim imenom. Opredijelili smo se za onoga koji se slavi 23. svibnja. Deziderije (fran. Didier) je rođen u gradu Autun (nalazi se između Lyona i Dijona), stanovao je u Vienni (južno od Lyona) i inkorporiran je u kler biskupije u Vienni. Posljednjih godina 6. stoljeća postao je biskupom u Vienni. Sačuvana su tri pisma pape Grgura Velikoga koje je pisao Dezideriju. Biskupuje u nemirno vrijeme kraljice Brunhilde pa nije mogao biti izvan političkih događanja. Zbog prijekora koji je uputio kraljici, bio je 611. godine pogubljen. Tijelo mu je sahranjeno u crkvi svetog Petra u Vienni.
Sveta Rita iz Cascie (1381.-1447.) – rođena je u malome mjestu nedaleko Perugie od starijih roditelja. Udali su je za gruboga čovjeka s kojim je imala dva sina. Muž se obratio, ali ga ubije neki čovjek; uskoro umiru i sinovi. Odlučila se i stupila u samostan augustinki u Cascii. Vjerno je živjela svoj redovnički poziv, ali je i mnogo trpjela. Činila je tešku pokoru i postila je vrlo strogo. Posljednje je godine života provela prikovana uz krevet. Umrla je 22. svibnja 1447. godine. Bog je po njoj činio čudesa te ju je Božji narod napose štovao. Sestre augustinke su u čast svoje sestre podigle svetište u koje i danas dolaze mnogi pobožnici, napose patnici.
