Sveti Dominik Savio (1842.-1857.) – jedan je od najmlađih svetaca Crkve, nije doživio ni punih 15 godina. Rodio se 1842. godine u mjestašcu Rivi u Piemontu. Kao dječak je njegovao pobožni život koji je mnoge zadivio. Zato ga je njegov župnik odveo u Torino u oratorij svetog Ivana Bosca. Dječak Dominik je čuvši propovijed Don Bosca o svetosti odlučio postati svetac. Osnovao je društvo Bezgrešne među dječacima oratorija. Naglo je obolio te preminuo 1857. godine. Prvi mu je životopis napisao sveti Ivan Bosco. Papa Pio XII. ga je proglasio blaženim i svetim. Uzor je i poticaj djeci da mogu revno živjeti svoju kršćansku vjeru, pa postati i sveti.

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: “Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?” On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: “Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.”                          Mt 18, 1-5

Sveti Gothard (960.-1038.) – rodio se 960. godine. Kao sin sluge koji je radio u samostanu Niederalteich mogao je ići u školu. Vratio se i stupio u samostan Niederalteich, zaređen je za svećenika, a 996. godine je postao opat. Uključio se u tijekove crkvene i redovničke obnove. Uspjeh obnove se nadaleko čuo pa je pozvan i u druge samostane unaprijediti obnovu redovničkog života. Godine 1022. ga je stolni kaptol u Hildesheimu izabrao za biskupa. Sve je svoje snage utrošio u poslove svoje biskupije. Umro je 1038. godine te je sahranjen u katedrali, a štovanje mu se naglo širilo i po drugim zemljama.

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.                 Kol 1, 24-26. 29

Sveti Florijan – rođen je u današnjoj Gornjoj Austriji. Bio je rimski vojnik, časnik, a početkom 4. stoljeća veteran vojske. Za Dioklecijanova progona zarobiše 40-tak vojnika kršćana, a iz solidarnosti s njima Florijan se prizna kršćaninom. Bio je zarobljen te bačen s kamenom o vratu u rijeku (danas Enns). Tijelo mu je čudesno isplivalo u nekoj pećini te ga kršćani dostojanstveno sahraniše. Danas je na tom mjestu glasoviti benediktinski samostan St. Florian. Štovanje mu se proširilo po srednjoeuropskim zemljama. Napose ga štuju vatrogasci kao svoga zaštitnika, utječu mu se pobožnici i u vremenitim nepogodama. Sveti Florijan je drugotni zaštitnik Zagrebačke nadbiskupije.

Da nije Gospodin za nas bio, neka slobodno rekne Izrael da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile.

Raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.               

Ps 124, 1b-3a. 3b-5. 7b-8