Velika Gospa – svetkovina je posvećena uznesenju blažene Djevice Marije na nebo. Kršćani su naslutili svojom vjerom da je Marija u slavi svoga Sina te su različitim naslovima slavili njezino uzdignuće. U sakramentaru pape Hadrijana I. (772.-795.) ovaj se blagdan po prvi put zove “Uznesenje svete Marije”, a u misnoj molitvi je istaknuta vjera da Isusova Majka jest završila zemaljski život, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Ispitavši tu vjeru Crkve papa Pio XII. (1939.-1958.) je 1950. godine proglasio dogmu o Marijinu uznesenju na nebo tijelom i dušom. Potaknuo je teologe i prpovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.

Sveti oci i veliki naučitelji u propovijedima i govorima koje su držali puku na svetkovinu Bezgrešna uznesenja, o Marijinu uznesenju su govorili kao o nauku koji kršćanski vjernici već poznaju i usvajaju: njega su osvjetljavali i tumačili, njegov smisao i sadržaj produbljivali, objašnjavali osobito da se ovom svetkovinom slavi ne samo spomen da je tijelo Blažene Djevice Marije sačuvano od raspadanja nego da je i slavilo pobjedu nad smrću, i da je u nebu proslavljeno, po primjeru njezina Jedinorođenca, Isusa Krista.

Iz apostolske konstitucije “Predarežljivi Bog” pape Pija XII.

Sveti Maksimilijan Kolbe (1894.-1941.) – je rođen 1894. godine u Poljskoj. Stupio je u Red Manje braće konventualaca i studirao u Rimu (1912.-1919.) te doktorirao filozofiju i teologiju. U Rimu je osnovao molitvenu udrugu “Vojska Bezgrješne” čiji se članovi mole za obraćenje grešnika i nevjernika. Pokrenuo je mjesečnik “Vitez Bezgrješne Djevice koji je dobro prihvaćen u Poljskoj. Godine 1930. odlazi u Japan i osniva misijsku postaju nedaleko Nagasakija, gdje izdaje svoj list na japanskom. Vraća se 1936. godine u Poljsku, nastavlja svoj izdavački pastoral unatoč bolesti pluća. Nacisti su ga uhitili 1941. godine te poslali u logor u Oswiecinu (Auschwitz). Pošao je u bunker gladi umjesto oca jedne brojne obitelji. Okončali su mu život injekcijom fenola te spalili u krematoriju. Proglašen je svetim 1982. godine.

Veoma se radujem, ljubljeni brate, sa žarke revnosti kojom goriš za širenje slave Božje. U naše vrijeme, nažalost, gledamo kako se u različitim oblicima širi neka zarazna bolest, koju zovu indiferentizmom, ne samo među svjetovnjacima nego i  među redovnicima. A kako je Bog dostojan beskrajne hvale, prva je i najvažnija naša dužnost da mu iskazujemo najveću slavu, koliko je to našoj slabosti moguće, premda mu kao prognani stvorovi nikad ne možemo dati toliku slavu koliko on zaslužuje.

Iz Pisama svetog Maksimilijana