Blaženi Augustin Kažotić ( 1260.-1323.) – prvi je hrvatski blaženik. Rodio se u Trogiru od kršćanskih roditelja: kao mladić je stupio u dominikanski red. Godine 1287. polazi na studij u Pariz. S kardinalom Boccasiniem 1301. godine ide u Budim gdje je trebao pripremiti dolazak na ugarsko-hrvatsko prijestolje Karla Roberta Anžuvinca. Isti kardinal postavši papom Benediktom XI. imenuje Augustina zagrebačkim biskupom 1303. godine. Augustin unapređuje organizaciju biskupije, zahtijeva od svećenika solidan studij, u liturgiji utemeljuje takozvani Zagrebački obred, održao je tri sinode, obilazi župe svoje biskupije. Godine 1318. ide papi Ivanu XXII. u Avignon da ga izvijesti o zloporabama kralja. Kralj mu nije dozvolio povratak, a papa ga šalje za biskupa u Luceri. Umro je od posljedica atentata 1323. godine u Luceri, gdje mu je grob.
Augustine blaženi, Presvjetla zvijezdo hrvatska, Pobožnih svojih zemljaka hvale i molbe poslušaj!
U svoj se vrati zavičaj, Božje riječi sjemenje Ko zora rujne trakove Sipa na pune pregršti.
Daj da nas minu nevolje, Nesloga neka nas ne kolje, Zdravlje isprosi živima, A vječni pokoj mrtvima.
Božanski časoslov
Blažena Djevica Marija – Porcijunkula, zapravo je blagdan posvete male crkvice svete Marije Anđeoske u Porcijunkuli, koja je danas smještena u veliku baziliku. Ovu crkvicu je sveti Franjo dobio od benediktinaca, u njoj je čuo poziv da živi “na način svetog Evanđelja”, u njoj je okupljao svoju prvu braću, u njoj je primio u bratstvo svetu Klaru, u njoj je i preminuo. Crkvica je posvećena Presvetoj Bogorodici pa ju je sveti Franjo tako zavolio da je braći dao zadaću da je nikada ne napuste. Na mistički je način dobio spoznaju da su mu svi grijjesi oprošteni, što ga je ispunilo izuzetnom radošću. Stoga je zamolio od pape Honorija III. da svatko tko uđe u tu crkvicu raskajan dobije potpuni oprost koji se zove “porcijunkulski”, kako bi svi doživjeli radost Božjeg praštanja i ljubavi.