Kao i svake godine, na Frami su organizirane Božićne radionice kako bi se prodajom rukotvorina prikupila sredstva za potrebe Frame i mnogih akcija unutar nje u narednoj godini. Kako na prvih nekoliko radionica odaziv framaša nije bio velik, naš Ninac (vođa radionica) održao je na susretu motivacijski govor, i to vrlo uspješno – već na idućoj radionici bilo je framaša približno koliko i na nekim susretima! Po rasporedu, prvo smo napravili naše tradicionalne Biblije u citatima, zatim razne ukrase za blagdansko uređenje domova, a posljednji na redu su bili ukrasi za bor. Ukrašavali smo staklene tanjure, radili anđelčiće od čašica, pravili mirišljave zvjezdice za bor od smjese cimeta i kave…ideja je bilo na pretek. Iako smo u sve ukrase uložili puno truda i vremena, nitko od nas to nije ni shvaćao kao neki pravi rad jer je sve lako teklo uz druženje, pjesmu i, naravno, nešto grickalica i pića da obnovimo energiju. Ovim putem još jednom bih zahvalila svima koji ste nam pomogli u nabavi materijala, donirali neke ručno rađene ukrase i kupili naše radove jer nam je sve to pokazalo kako cijenite ono što radimo i želite da tako nastavimo. Od srca vam hvala!                                                                                                                                      Iva Dominović

Tradicionalna akcija Frame Siget, „Pruži ruku svome bratu“, održala se kao i inače na sam Badnjak 2014. godine. Nakon što su poslije zornice podijelili čajeve, nekoliko se framaša uputilo u grad kako bi podijelili male pakete sa sendvičima i čokoladom beskućnicima. Svjesni kako i oni zaslužuju lijep i poseban Božić u miru i radosti, odlučili smo učiniti barem mali znak pažnje, kako bismo im približili taj san. Možda im ne možemo omogućiti da imaju kuću, dom, sigurnost i sve što mi imamo (a što često i ne cijenimo), ali možemo barem nekolicini njih pokazati pokazati da je nekome stalo do njih. Zanimljivo je što cijelu godinu hodamo gradom i na svakom koraku susrećemo beskućnike, no kada smo ih odlučili tražiti bilo je gotovo nemoguće pronaći ih. No uz trud i puno hodanja, uspjeli smo.

Sav taj hod kroz grad u potrazi za njima, potaknuo me da razmislim o svemu što imam u životu, a što doživljavam kao da je to normalno. No ipak postoje oni koji to nemaju, a žele. I ne zaslužujem to sve ništa više od njih. Moj dom, obitelj, svaka sitnica koju posjedujem, mir, sigurnost, prihvaćenost, obrazovanje,… Sve su to darovi koje smo dobili, a koje bismo trebali iskoristiti za dobro drugih. Ti su ljudi također osobe sa svojom životnom pričom, svojim bolima i ranama, i mislim da je zadatak svakog od nas približiti se takvim ljudima, na prvom mjestu ne dati im novac, već prihvaćanje i ljubav. I u njima, ispod prljave odjeće i skrivenoga pogleda, nalazi se Kristov lik, koji smo pozvani prepoznati u svima. Za kraj, evo što je jednom prilikom rekla časna sestra iz misionarki ljubavi Majke Terezije: Kada vidite beskućnika, nemojte bježati od njega i okretati glavu, darujte mu barem osmijeh, niste ni svjesni koliko to može vrijediti…

                                                                                                                                                               Klara Tomić