Neke molitve sv. Antunu: za uspjeh u učenju, prije ispita, za izgubljenu stvar, za kršćanski život, za roditelje i rodbinu, za djecu, dobročinitelje, obraćenje grešnika, za bolesnu osobu i preporuka sv. Anti u svakoj potrebi.

Molitva sv. Antunu za uspjeh u učenju

Sveti Antune! U svome si se životu proslavio učenošću i mudrošću i bio velik prijatelj učenika i studenata. Ti znaš od kolike je važnosti moje učenje i koliki trud zahtijeva! Zato mi isprosi čvrstu volju da budem ustrajan, bistru pamet da uspješno napredujem u učenju. Daj mi dobro pamćenje da lakše svladavam sve teškoće. Neka mi škola bude ozbiljna priprema za život. Po tvom primjeru želim, uz ljudsko znanje i mudrost, sve bolje upoznati Isusa Krista i njegovu Radosnu vijest. O, dragi Sveče, daj da mogu uspješno nastaviti svoje obrazovanje, sretno položiti sve ispite i spreman poći u život, na korist društvu i Crkvi. Amen.

Molitva sv. Anti prije ispita

Veliki čudotvorče sv. Ante Padovanski, prije nego pođem na ispit koji moram polagati, molim te da mi pomogneš svojim rasvjetljenjem i svojom mudrošću da se ne bih smeo i izgubio, nego da uspijem dati ispravne odgovore na ispitu, te tako dokažem svoju zahvalnost svojim roditeljima i svojim učiteljima koji su za mene i moje dobro učinili bezbrojne žrtve. Čuvaj me sv. Ante i usliši mi molitvu koju sjedinjujem s molitvama tvojih siromaha i obećavam ti veću revnost u svetoj službi Božjoj i nastavljajući učenje nastojat ću vršiti svoje dužnosti prema Bogu i bližnjemu. Amen!

Molitva sv. Anti za izgubljenu stvar

Slavni slugo Božji, sveti Ante, koji nastojiš da se nađu izgubljene stvari, i za to put i način pokazuješ: pomozi nam milostivo tražiti izgubljenu milost i dobro vremenito da budemo dostojni naći nestalu stvar i primiti izgubljenu milost i obećanu slavu. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Molitva Djetiću Isusu u naručju sv. Ante

Isuse Kriste, Sine Božji, koji si radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, rodio se od Djevice Marije, za nas se žrtvovao na križu, slavno uskrsnuo i na nebo opet uzašao da i nama u njemu pripraviš mjesto, ti si sâm obećao da ćeš s nama biti do svršetka svijeta. Stvarno si s nama prisutan u euharistijskoj tajni. Crkvu svoju krijepiš i vodiš na putu prema vječnosti. Svoju prisutnost među nama objavio si na vidljiv način mnogim svetima, posebno našem sv. Antunu, koji te je kao Djetića primao u svoje naručje i milo s tobom razgovarao. Daj i nama milost da te živom vjerom primamo u sv. pričesti, da te – osobito u ljubavi prema bližnjemu – neprestano osjećamo među nama i da s tobom budemo uvijek tako sjedinjeni da te jednom zaslužimo ugledati na nebesima i u tvojoj slavi uživati vječnu sreću sa svim svetima. Amen.

Preporuka sv. Anti u svakoj potrebi

Spomeni se, sv. Antune, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučam se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji!
Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Molitva za kršćanski život

Sv. Antune, uzore velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja.
Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju – i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje. Daj mi da iskreno i velikodušno ljubim i svoju braću, da se nikada ne zatvorim u sebe već da služim svomu bližnjemu, da tješim žalosne i pritječem u pomoć siromašnima.
Zagovaraj me i jačaj svojim primjerom kako bih mogao živjeti i umrijeti u milosti i prijateljstvu Božjem. Amen.

Molitva majke ili oca, supruge i supruga

Dobri sv. Antune, blagoslovi i štiti moju obitelj, čuvaj je u ljubavi i slozi, obaspi je vremenitim i vječnim dobrima i udalji od nje svako zlo.
Blagoslovi mene i moga supruga (moju suprugu). Neka nam nikada ne uzmanjka zaposlenje i sve potrebno kako bismo mogli čestito živjeti i odgajati djecu koju nam je Bog dao.
Blagoslovi tu istu našu djecu, štiti njihovo zdravlje, potiči ih na dobro i ne dopusti da izgube vjeru i čistoću života.
Učini nas sposobnima da ih razumijemo i da im prednjačimo riječju i primjerom. Neka uvijek teže za najuzvišenijim idealima i neka u životu ostvaruju svoj ljudski i kršćanski poziv. Amen.

Za roditelje i rodbinu

Sv. Antune, ti si već za svoga zemaljskog života rado pritjecao u pomoć svima. Posebno si nastojao da u obiteljima vlada mir, sloga, suradnja i ljubav i da svi vjerno služe Bogu. Utječem se tebi za svoje roditelje koji su mi, svojom suradnjom u stvarateljskom Božjem činu, dali život i koji se sada žrtvuju za mene da bih “napredovao u mudrosti i milosti” pred Bogom i ljudima. Hrabri ih u poteškoćama, tješi u žalostima, jačaj u vjeri, isprosi im dobro zdravlje i dug život.
Molim te i za svoju braću i sestre i za svoju bližu i daljnju rodbinu. Budi svima u pomoći i trajno ih blagoslivljaj na njihovu životnom putu. Svojim zagovorom kod Boga dovedi sve do vječnog spasenja, a pokojnima izmoli da što prije postanu dionici Kristova uskrsnuća u domu nebeskoga Oca. Amen.

Za djecu

O Bože, stvoritelju i uzdržavatelju svih ljudi, ti koji ljubiš nevinost i dobrotu, blagoslovi našu djecu, čiju ti čistoću, jednostavnost i dražest prikazujemo i preporučamo. Uščuvaj u njima dobrotu, podaj im sreću brižljive roditeljske skrbi i požrtvovnosti. Pomozi im da rastu u vjeri i razboritosti, brani ih od svakoga zla duše i tijela.
Dragi sv. Antune, potkrijepi svojim zagovorom naše molbe, budi bliz nama i svoj djeci i jačaj nas svojom zaštitom. Amen.

Za dobročinitelje

Slavni Sveče, koji si toliko bliz Gospodinu, molim te da se kod njega zauzmeš za one koji me vole i koji mi čine dobro. Spomeni se i svih koji su mi i u prošlosti iskazali svoju pažnju i ljubav svojom dobrotom, pomoću i utjehom.
Neka Gospodin usliši njihove molbe i želje i neka njihovu velikodušnost preobilno naplati u vremenu i u vječnosti. Amen.

Za bolesnu osobu

Dobri sv. Antune! Ti si uvijek uslišavao one koji su se s pouzdanjem k tebi utjecali. Žarko te molim za bolesnu osobu… Isprosi joj zdravlje za kojim toliko žudi i koje joj je toliko potrebno! Ako to ipak nije Božja volja, onda joj izmoli olakšanje trpljenja i snagu da kršćanski i s Isusom nosi svoj križ.
Ti, koji si u svom zemaljskom životu bio prijatelj onih koji su patili i velikodušno im pomagao ljubavlju i čudesima, štiti i sve nas od bolesti, a u njima krijepi i tješi tako da bi nam postale izvor zasluga za život vječni. Amen.
Napomena: Tko želi obaviti trodnevnicu ili devetnicu u čast sv. Anti za ozdravljenje bolesne osobe, može za tu prigodu upotrijebiti gornju molitvu nadodavši svakoga dana Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu te pjesmu „Ak’ čudesa tražiš…“ s pripadajućom molitvom.

Za obraćenje grešnika

Veliki Sveče! Ti si posvetio svoj život i istrošio svoje snage za spas kršćana i povratak nevjernika k Bogu. Ti si i sada posrednik Božjega milosrđa za obraćenje grešnika. Molim te, posreduj kod Gospodina za… , meni vrlo dragu osobu, koja, na žalost, ne živi po evanđeoskoj nauci niti prema svom krsnom pozivu.
O dragi Sveče, neka ta osoba nađe izgubljenu vjeru, neka počne živjeti pravim kršćanskim životom i neka nađe mir i radost Božjega prijateljstva! Ne dopusti da upropasti svoju vječnu sreću, već posreduj da opet postane Božje dijete i osjeti Božju milost u ovom životu i neizrecivu radost na drugom, u nebesima. Amen.

Molitva mladića ili djevojke

Slavni sv. Antune, prijatelju mladeži, tebi se utječem i s pouzdanjem ti preporučam svoje težnje i želje. Pomozi mi da živim čisto i pravedno, da ustrajem u sv. vjeri i ljubavi i ostvarim svoje uzvišene kršćanske i ljudske ideale.
Tvojoj pomoći izručujem svoj studij (posao) kojemu se želim ozbiljno posvetiti i na taj način odgovorno pripremiti za život koristan mojim dragima, Crkvi i ljudskom društvu.
Pomozi mi da nađem iskrene prijatelje, čuvaj me od zla, a osobito od sablazni i kompromisa. Učini me jakim u mom ljudskom i kršćanskom uvjerenju, štiti me s neba i trajno zagovaraj pred Gospodinom Bogom. Amen.

Zahvala na primljenim milostima po zagovoru sv. Ante

Svemogući i dobri Bože! Iako nevrijedan, s pouzdanjem sam se utjecao tvojem milosrđu po zagovoru tvoga milog sv. Ante. Ti si me milostivo uslišao, zapravo – uslišao si molbe sv. Ante koji se za mene dobrostivo zauzeo. Hvala ti, hvala tvojoj vječnoj i neizrecivoj dobroti! Hvala i mom dragom posredniku pred tobom, sv. Antunu, kojega si divno proslavio među svojim svetima!
Obećavam da ću ti biti i unaprijed, uvijek, istinski zahvalan ne samo riječju nego i djelom, ne samo hvalospjevom nego i životom. Daj mi milost da znam i uzmognem savjesno upotrebljavati sve tvoje darove i milosti te tako postići vječno spasenje, blaženstvo na koje smo pozvani i kojim te želim hvaliti i slaviti sa svima svetima u sve vijeke vjekova. Amen

Promatrajući današnji svijet, čovjeka obuzima dojam kao da nemir, rat, progonstva, trpljenja i druge nepogode vladaju ovim svijetom. Teško je u tim prilikama uopće zamisliti mir neodvojivši se potpuno od svijeta. S jedne strane, uzrok takvih dojmova je i stalno agresivno bombardiranje vijestima na temu nemira. Kao da su nemir i zlo ili pak nečija patnja interesantni današnjim čitateljima.

Sama umjetnost ne pokazuje sklad i mir već vrvi nemirom i kaosom, što boja, što zvuka. Izgleda kao da je Knez Mira napustio ovaj svijet. Ali ipak to je samo dojam, dojam uzrokovan navalom takvih informacija, koje ako dublje promislimo o njima, kao da su namjerno od raznih subjekata postavljene na prvo mjesto, kao one glavne i najčitanije vijesti. To istovremeno ne čudi ako znamo da je Krist Knez Mira i da je isti taj Knez izbačen i prognan iz današnjih društava.

Čudimo se progonstvu ljudi, a mi smo sami prognali Krista iz naših sredina. Prognali smo Krista koji je mir i nastala je praznina koju može zaposjesti samo nemir. Prognali smo Krista koji je svjetlost i ostao je prostor u kojem nastaje tama. Obrušili smo se na Krista koji je Ljubav i na tom mjestu, u toj praznini nastaje mržnja. Ne možemo težiti za mirom ako ne težimo za Kristom jer Krist je mir naš. Krist je Knez Mira i gdje nema Krista nema ni mira. Tako odvojeni od Krista i prilijepljeni za sebe tražimo ljubav a Ljubavi se odričemo. Tražimo mir, a Mir progonimo. Tražimo svijetlo, a Svjetlost istinsku gušimo.

Kako onda ne zavapiti – Bože daruj nam Mir. Bože daruj nam sebe. Smiluj nam se i dopusti da Krista opet stavimo na prvo mjesto našega života, kako bi sve drugo bilo na svome mjestu. Da, ako je Krist na prvom mjestu, sve je tada na svom mjestu.

Ali da bi se Krist popeo na to pobjedničko postolje našega života mi moramo ljubiti druge, praštati drugima, poštovati druge, poniziti se pred drugima, kao što se Krist ponizio pred ljudskim rodom opravši noge apostolima, čime je Stvoritelj prao noge stvorenju.

Zar to nije dovoljan znak i poticaj što Bog želi od nas?

Bog ne želi da druge gazimo, da drugima zapovijedamo, da druge tlačimo, već želi da se pred drugima sagibamo i ponizimo do te mjere da im čak i noge peremo. Jer Bog je to učinio nama. Stoga je osobno poniženje jedini put pravoga mira.

Gospodine daruj nam Mir.

U to sam vrijeme postulature htio upoznati samu Božju volju, te sam tako shvatio da se otkrivanje Božje volje, sastoji u ulasku u samoga sebe, u svoj duh u kojem odsjeva božanska slika.

Ovakav način mi je potvrdio da je promatranje Božje volje fizičkim osjetilima, očima, ušima, rukama…, možda krivi put otkrivanja Boga i same Njegove volje, te su to mehanizmi koji tek na kraju potvrđuju Božju volju.

Zbog toga mi je bilo potrebno potruditi se ući u samoga sebe i takoreći, napuštajući ove vanjske zidine svoje tjelesnosti, morao sam prodrijeti u Svetište – srce – koje jedino, doista, može biti uronjeno u Božje Otajstvo. U ovome Svetištu sam imao potrebu promatrati samoga sebe, jer kako kaže sv. Bonaventura: „Kada duh promatra samoga sebe, on se sam po sebi kao po zrcalu uzdiže do promatranja blaženoga Trojstva Oca, Sina i Ljubavi, triju istovječnih, jednakih i istobitnih osoba, tako da je svaka od njih u svakoj od njih, ali jedna nije druga, nego sve su tri jedan Bog.“

Tako je tada i meni ovo Trojstvo u Svetištu govorilo: „Budite sveti, jer sam ja svet.“ Od tada je i meni u vremenitim stvarima, prema navedenim Kristovim riječima, počelo vrijediti pravilo: „Onome, komu nije dosta ono što je dosta, ništa nije dosta. Jer što može biti dosta srcu, kojemu nije dosta ono što je uistinu dosta“, – kako to tumači sv. Franjo Saleški.

Uvidio sam da u božanskim stvarima, kao što je odziv pozivu, nema dovoljnosti i zasićenja za postizanjem nekog vrhunca u kontemplaciji ili pak u primanju milosti, jer prava dovoljnost božanskih stvari uvijek stoji u želji za obiljem. Shvatio sam da nema stajanja u kontemplaciji, jer svako moje stajanje je direktno uzrokovalo svojevrstan pad. Tako sam rado svoj duhovni život, uspoređivao s kotačem koji se okreće. Sebe sam gledao kao bicikl, koji je da bi se kretao  morao imati dva ispravna kotača. U mome početnom redovničkom životu, ti kotači su bili život akcije i kontemplacije, a moja je osoba, moj bicikl, bio u fazi servisa i boravljenja naopačke naspram prijašnjem neurednom životu. Iako je bicikl bio naglavačke, serviser, odnosno, vjerojatno sve ono što mene predstavlja kao pomalo svojevoljno i oholo biće, po svojoj je volji poticao te kotače na okretanje, ali kada bih postigao neku određenu brzinu okretanja ili neki određeni broj okretaja, znao sam zaustaviti kotač i to na način da bi kotač okrenuo unatrag. Po tom sam primjeru vidio da moj život akcije i kontemplacije na biciklu moga redovništva, mora uvijek biti u pokretu, u postizanju onoga višeg, jer svako postizanje nekog stupnja i zadovoljnog zaustavljanja na tom stupnju prouzrokuje neminovni zaokret u natrag, što se kasnije, doista i meni obistinilo u mome novicijatu.

Za sve ovo svakog pozvanog još više ohrabruje papa Benedikt XVI. ovim riječima: „Ohrabrujem vas da produbite svoje prijateljstvo s Isusom, Dobrim Pastirom. Razgovarajte s njim, od srca srcu. Odbacite svaku napast oklijevanja, karijerizme ili ispraznosti. Težite prema životnom stilu obilježenom zaista ljubavlju-karitasom, čistoćom i poniznošću u nasljedovanju Krista, vječnoga Velikog svećenika, čija živa slika morate postati. Sjetite se da je ono što je važno pred Gospodinom nastanjivati se u njegovoj ljubavi i zračiti njegovu ljubav za druge.“