Sveti Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.) – rodio se na dašnji dan 1866. godine u Herceg-Novom. Bio je niska rasta, ali dobar i pobožan dječak. 1884. godine je stupio u kapucinski red, u Mletačku provinciju. Kao svećenik je u početku jedno vrijeme djelovao u Rijeci i Zadru, a potom je sav svoj svećenički vijek proveo u Padovi. Glavna i jedina služba mu je bila ispovijedanje. Po cijeli je dan u maloj sobici na ulazu u samostan i crkvu primao pokornike: iskazivao im je milosrđe Božje, ali i mnoge duhovno vodio i savjetovao. Imao je dar “čitanja duša” i proroštva. Za ime koje su mu preporučili mnogo je molio i postio. Umro je 1942. godine na glasu svetosti. Za pobožni puk je bio samo “Otac Leopold”! Proglašen je svetim 1983. godine.

Dobro mi je poznat vaš duboki vjerski osjećaj. Savjetujem vam da ustrajete u toj svojoj vjeri. I naš nam Gospodin jamči da će biti darežljiv u svojoj skrbi za nas ako budemo nastojali, s njegovom milošću, vršiti vlastite dužnosti. Nastojmo, dakle, biti praktični vjernici – i zatim će doći Providnost.                           Iz Pisama svetog Leopolda

Sveti Ignacije iz Laconia (1701.-1781.) – rođen je u Laconiju na Sardiniji 1701. godine i na krštenju dobio ime Franjo. Kako u tom mjestu nije bilo škole, nije učio ni pisati ni čitati. Zato ga je pobožna majka uvodila u znanost svetaca. Kao dječak je bio vrlo pobožan pa je rado zalazio u crkvu i molio. U mladenačkoj dobi je prošao kušnje bolesti i nesreće te se zavjetovao Majci Božjoj da će postati kapucin. I jedva su ga primili. I među braćom kapucinima nije bio baš cijenjen, ali su ga pripustili na zavjete. Povjerila mu je samostanska zajednica da vrši službu prošnje za potrebe braće, najprije u rodnome mjestu, a potom 40 godina u Cagliariju. Proseći fra Ignacije je i misionario: poučavao je ljude u vjeri i molio s njima. Papa Pio XII. ga je proglasio blaženim (1940. godine) i svetim (1951. godine).

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me, / jer sam bijedan i ubog. / Čuvaj dušu moju, jer sam posvećen tebi; / spasi slugu svoga koji se uzda u te!

Ti si moj Bog; / o Gospode, smiluj mi se, / jer povazdan vapijem k tebi. / Razveseli dušu sluge svoga, / jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, / pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. / Slušaj, Gospodine, molitvu moju, / i pazi na glas vapaja mog.

U dan tjeskobe vapijem k tebi, / jer ćeš me uslišati. / Uči me, Gospodine, svojemu putu / da hodim vjeran tebi, / usmjeri srce moje da se boji imena tvojega!

Ps 86, 1-7. 11