Sveta Sofija je djevica i mučenica iz Dioklecijanova vremena. Živjela je u Rimu gdje je početkom 4. stoljeća podnijela mučeništvo. Po pučkom shvaćanju ubraja se među “ledene svece” (Pankracije, Servacije i Bonifacije) jer se i u svibnju znade pojaviti mraz koji uništava biljke u cvatu; svetu Sofiju čak nazivaju “Ledena Sofija”. I danas se često ženskoj djeci nadijeva ovo lijepo ime.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!” Jer je tisuću godina u očima tvojim ko jučerašnji dan koji je minuo, i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, kao trava su što se zeleni: jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer, već se suši i vene.
Ps 90, 1-6
Sveti Izidor za razliku od svetog Izidora Seviljskog (4. travnja) dodaju neki Madridski ili Ratar, a Španjolci ga nazivaju sveti Izidor Labrador. Rođen je oko 1080. godine. Kod nekog je plemića nedaleko Madrida obavljao poljodjelske poslove. Životopisci ističu njegove značajke: darežljivost, molitvu i savjesno vršenje svojih dužnosti. Umro je 1130. godine, a pokopan je u crkvi svetog Andrije u Madridu i zaštitnik je glavnog grada Španjolske. Kao svoga zaštitnika časte ga napose poljodjelci.