Sveti Teofil iz Corte (1676.-1740.) – rođen je 1676. godine u mjestu Corte na Korzici, krsno mu je ime bilo Blaž. Stupio je u Red manje braće te dobio ime Teofil (Bogoljub). Studij je završio u Napulju te postao svećenik. Osnivao je “ritire”, samotnička mjesta, gdje se sam povlačio i druge okupljao. U isto je vrijeme bio revan i u svećeničkom apostolskom djelovanju. Posljednje je godine proveo u toskanskom gradu Fucecchio gdje je vršio službu gvardijana i gdje je umro na današnji dan u 64. godini života.
Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! Ps 62, 6-9
Sveti Feliks Kantalicijski (1515.-1587.) – rodio se u mjestu Cantalice 1515. godine podno Apenina. Obavljao je poljodjelske poslove, a onda je odlučio biti bratom kapucinom. Živio je u Rimu neumorno vršeći službu prošnje za svoju braću. Bio je pobožnik, ali i veliki veseljak koji je rimskoj djeci znao pjevati i pjesmice. Odlikovao se franjevačkom jednostavnošću i “savršenim veseljem” svetog Franje. Imao je bogato duhovno iskustvo popraćeno mističnim doživljajima. Cijenili su ga sveti Filip Neri i sveti Karlo Boromejski, njegovi suvremenici.
Sveti Paškal Baylon (1540.-1592.) – potječe iz Aragonije u Španjolskoj. Bio je pastir, ali veoma pobožan. Želio je postati franjevcem pa je strpljivo čekao taj trenutak: 1546. godine stupio je u Red Manje braće, bosonogih franjevaca. Vršio je revno i predano službu samostanskog vratara. Slobodno je vrijeme uglavnom provodio u euharistijskome klanjanju. Častio je napose Majku Isusovu pa je pred mjesnim oltarom znao i zaplesati. Iza sebe je ostavio malu knjižicu vlastitih duhovnih iskustava, ali i poticaje ljudima da se zalažu živjeti dublje kršćanski. Papa Leon XIII. je svetog Paškala proglasio zaštitnikom euharistijskih kongresa.