Sveta Janja Praška (1211.-1282.) – rođena je u Pragu 1211. godine. Kći je kralje Otokara I. i sestra kralja Vjenceslava I. Odgojena je kod redovnica što joj je pomoglo rastu njenog vjerničkog života. Imala je nekoliko ponuda za udaju kraljevskih ljudi ali je odbijala. Oduševila se svetim Franjom i svetom Klarom te je sagradila samostan u koji je i sama stupila u svojoj 23. godini života, postala je u njemu i poglavaricom. Umrla je 1282. godine na glasu svetosti. Dopisivala se sa svetom Klarom, ali su sačuvana samo četiri pisma svete Klare, a ni jedno svete Janje. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1989. godine.
Gledaj njega koji je za te bio prezren i slijedi ga, postavši radi njega prezrena na ovom svijetu. Zaručnika svoga, najljepšeg između sinova ljudskih, koji je radi tvojega spasenja postao najbjedniji od svih muškaraca, preziran, udaran i po cijelom tijelu ljuto bičevan, koji je u bolovima umirao na križu, u njega uzvišena kraljice, pogled upri i promatraj ga u nastojanju da ga slijediš. Iz Pisma svete Klare svetoj Janji Praškoj
Sveti Albin (469.-550.) – rodio se u Francuskoj pokrajini Bretaniji. Postao je monah, a godine 504. opat svoga samostana. Mudro je vodio svoju opatiju pa je postao poznat i općoj Crkvi. Na želju naroda izabran je za biskupa u Angersu. Nastoji u svojoj biskupiji obnoviti moralni život. Sudjeluje aktivno u događajima Crkve u Francuskoj. Iscrpljen godinama i zauzetim pastoralnim radom umro je 1. ožujka 550. godine u Angersu. Već je 556. izgrađena nova crkva gdje su pohranjeni posmrtni ostaci svetog Albina. Štovanje mu se širilo pa je u srednjem vijeku bio vrlo popularan svetac.