Sveta Matilda – rođena je oko 895. godine u grofovskoj obitelji u Saskoj. Godine 909. udala se za kasnijega kralja Henrika I. i rodila mu je petero djece. Godine 936. umro joj je muž. Nastale su potom velike poteškoće, obiteljske i političke. Naime, sinovi su se sporili oko vlasti. Najstariji sin Oton I. naslijedio je oca a Matilda mu je bila izvrsna savjetnica. Po Njemačkoj je sagradila više samostana i crkvi. Pri kraju života se povukla u samostan u Quenndlinnburg. Umrla je 968. godine, a pokopana je u dvorskoj kapeli pokraj svoga muža.

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: “Ti si moj gospodar!” Gospodin mi je baština i čaša: Ti u ruci držiš sudbinu moju.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima, jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Ps 16, 1-2a i 5. 7-8. 11

Sveta Eufrazija ili Eufrozina, skraćeno Rozina, a u nas Rozalija, rođena je oko 380. godine u Carigradu. Umro joj je otac pa su je već kao malu djevojčicu nekome mladiću obećali, a i majku su nagovarali da se ponovno uda. No one su se odlučile odseliti u Egipat. Eufrazija je stupila u samostan. Prihvatila je strogi asketski život prožet molitvom i meditacijom, obavljala je najobičnije kućne poslove, nije uzimala mesa, vina i voća, već samo jednom dnevno kruh, povrće i vodu. Umrla je 410. godine. Sačuvan je njezin životopis s kraja 5. stoljeća koji se danas čuva u Nacionalnoj knjižnici u Firenzi.

Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?              1Iv 5, 3-5

Sveta Fina – punim imenom Serafina (1238.-1253.) rođena je u gradu San Giminiano u Toskani. U desetoj godini oboljela je od teške bolesti od koje će trpjeti cijeli život. Do petnaeste godine s mukom će se kretati i šivati odjeću za siromahe. Nakon toga ostala je trajno paralizirana uz krevet. Dijelila je s Kristom svoje trpljenje te ga je i sama pojačavala tvrdom daskom kojom je zamijenila ležaj. I štakori su je stalno uznemiravali. Smireno i sabrano je dočekala smrt. Proglašena je zaštitnicom bolesnih od paralize i sličnih bolesti.

Braćo! Po Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.             Gal 2, 19-20