Sveti Jozafat Kuncewycs (1580.-1623.) – je mučenik kršćanskog jedinstva. Rodio se oko 1580. godine u Ukrajini od pravoslavnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Ivan. Prihvatio je katoličku vjeru, tj. jedinstvo s Rimom, a ipak sačuvavši istočni obred, te je stupio u bazilijanski red i dobio ime – Jozafat, a imao je tada 20 godina. Bio je prvi novak bazilijanskog sjedinjenog samostana u Vilni. U svoju redovničku zajednicu je unio novi žar, postao je i njen poglavar. Imenovan je nadbiskupom u Polocku u Ruteniji. Protivnici sjedinjenja su ga 12. studenoga 1623. godine u Vitebsku u Bjelorusiji barbarski ubili: golo su tijelo bacili u rijeku Dunu, a vjernici su ga časno sahranili. Njegova je mučenička smrt učvrstila “unijate” u vjeri, te mnoge privukla u zajedništvo Katoličke Crkve.

(Jozafat) je prije svega nastojao oko povezanosti svojih sugrađana s Petrovom Stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni da promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se obično služe Istočnjaci i sami odijeljeni prema odredbama svetih otaca. Primijenivši tako pomnu pripravu započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio da su ga sami neprijatelji nazvali “otimač duša”.

Iz enciklike “Crkvu Božju” pape Pija XI.

Sveti Martin Tourski (316.-397.) – po nekim hagiografima je “najomiljeniji europski svetac, zaštitnik svih nevoljnika, strah i trepet nasilnika”. Rođen je 316. godine u panonskom gradu Sabaria (danas Szombathely), gdje mu je otac vršio službu rimskog časnika. Premještajem oca Martin u Paviji pohađa školu, upoznaje kršćanstvo. Otac privoli sina za vojnički poziv. Prvo mu je mjesto Amiens u Galiji, gdje je odsjekao pola svoga vojničkog plašta i dao siromahu. Krsti se nakon toga, napušta vojničku službu i posvećuje se životu u samoći, molitvi i božanskom čitanju, te je uz njega nikla jedna redovnička zajednica. Vjernici Toursa izaberu ga za biskupa te se posve predade služenju Božjem narodu. Umro je 397. godine. Njegov grob postade jedno od najvećih svetišta u Europi. Predivan je časoslov za njegov blagdan, poslužio je kao uzorak i za blagdan svetog Franje.

O uistinu blažena muža! U njem nije bilo zlobe, nikoga nije sudio, nikoga osuđivao. U njegovim ustima ništa drugo ne bijaše doli Krist, mir i milosrđe. O neizreciva li muža! Rad ga nije umorio, niti ga je smrt pobijedila. Nije se bojao umrijeti niti je odbijao živjeti.

Božanski časoslov

Sveti Leon Veliki – papa i crkveni naučitelj. Leon je prvi papa u povijesti koji je dobio naslov “Veliki”. Rodio se u Etruriji (danas Toskana) potkraj IV. stoljeća. Po njegovim spisima vidi se kako je dobio dobar odgoj i stekao veliku izobrazbu. Bio je poznavalac rimske književnosti i govorništva, a napose Svetog pisma i teologije. Nakon Siksta III. izabran je za papu 440. godine. Crkva je tada bila u poteškoćama: iznutra su je nagrizale razne hereze, a izvana navale barbarskih naroda. Izgleda da je bio dobar diplomat, jer je hunskog vojskovođu Atilu uspio nagovoriti na uzmak od Rima, a vođu Vandala da odustane od pljačke. Od Leonovih spisa sačuvano je 96 govora (propovijedi) i 173 pisma. Dogmatska poslanica Kalcedonskom saboru 451. godine obradovala je oce te su izjavili da je na Leonova usta progovorio sam sveti Petar. Umro je 461. godine.

Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se koje li si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo. Po sakramentu krštenja postao si hramom Duha Svetoga. Nemoj toga svoga Gosta istjerati iz svoga srca zlim djelima i nemoj se ponovno predati u službu vragu, jer te je Krist skupo platio, platio te svojom svetom krvlju.              

Sveti Leon Veliki