Sveti Edmund (841.-870.) – kralj je istočne Engleske i mučenik. Rodio se 841. godine u Saksonskoj kraljevskoj obitelji. Nakon što je abdicirao kralj Oto, Edmund postaje kraljem istočne Engleske na Božić 855. godine. Imao je samo 15 godina, ali je iznenađujuće dobro vladao, vrlo mudro ali i pobožno. Osobito se brinuo za siromašne, a napose za djecu i udovice. Godine 870. napali su njegovo kraljevstvo Danci i napravili pravi pokolj. Kralj Edmund pada u zarobljeništvo. Budući da se nije htio odreći svojih kršćanskih načela, mučili su ga, golog su objesili na stablo, šibali ga, a na kraju su ga proboli strelicom i odsjekli glavu. Bio je posljednji kralj istočne Engleske. Pokopan je u Buri Saitu gdje će danski kralj Knut 1020. godine izgraditi veliku opatiju.

Nauči me, Gospodine, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih.

Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašću nasiljem.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!

Ps 27, 11-14

Sveta Janja Asiška (1197.-1253.) – sestra je svete Klare, utemeljiteljice “Reda siromašnih sestara”, klarisa. Rodila se u Asizu 1197. godine, na krštenju je dobila ime Katarina. Kćerka je Favaronea Offreduccija i Hortulane, te sestra svete Klare. Nakon što je Klara napustila njihov plemićki dom, odluči se i Katarina slijediti svoju stariju sestru prihvativši život siromaštva te uzme ime Agneza. Jedno je vrijeme proživjela u samostanu svetog Damjana, a onda pođe u Firencu gdje je otvorila samostan klarisa gdje je bila poglavarica. Veoma je željela povratak u Sveti Damjan što joj je omogućeno te je u njemu živjela sve do smrti 1253. godine. Spominjemo da su Klaru i Agnezu kasnije slijedile najmlađa sestra Beatrica i majka Hortulana.

Ja, neznatni brat Franjo, hoću da nasljedujem život i siromaštvo Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke, i hoću da ustrajem u njemu do kraja; i molim vas, moje gospođe, i savjetujem vas da u tom presvetom životu i siromaštvu trajno živite. I mnogo se čuvajte da po čijoj nauci ili savjesti nikada ni najmanje od njega ne odstupite.

Posljednja volja svetog Franje napisana svetoj Klari

Blažena Salomeja Krakovska (1211.-1268.) – Preuzimamo iz franjevačkog časoslova uvodnik u njen spomendan. “Rođena je u Krakowu u kraljevskoj obitelji 1211. godine. Još kao djevojčicu roditelji su je udali za Kolomana, naslovnog kralja Galicije, hrvatskog hercega koji je stanovao u Čazmi. Predaja tvrdi da su živjeli u djevičanstvu. Od njega je Slavonija nazvana kraljevinom. Pomagala je mužu u svim pothvatima. Značajno je da je Koloman predao imanje u Đakovu bosanskom biskupu, koji je tu prenio svoje sjedište, a papa Grgur IX. to odobrio 1239. godine. Kad joj je muž poginuo, vratila se u Poljsku i postala klarisa u Krakowu, gdje se istakla u poslušnosti i poniznosti. Umrla je 1268. godine. Njezino štovanje je odobrio papa Klement X. (1670.-1676.).”

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, / tako duša moja čezne, Bože, za tobom. / Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: / o kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću, / dok me svednevice pitaju: / “Gdje ti je Bog tvoj?”

Duša moja gine kada se spomenem / kako koračah u mnoštvu / predvodeć ih k Domu Božjem / uz radosno klicanje i hvalopojke / u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? / U Boga se uzdaj, / jer opet ću ga slaviti, / spasenje svoje, Boga svog!

Ps 42, 2-6