Blažena Majka Terezija (1910.-1997.) – u katoličkoj albanskoj obitelji rodila se 1910. godine u Skopju i dobila je na krštenju ime Agneza. Godine 1928. stupa u samostan sestara “loretinki”. Odlazi u Kalkutu gdje od 1929. do 1948. godine radi kao bolničarka te nastavnica. Osjetivši Božji poziv da služi siromašnima i bolesnima, napušta zajednicu u 38. godini života, oblačeći indijski sari i počinje živjeti za najsiromašnije i najnapuštenije. Osniva družbu “Misionarke ljubavi” te joj pristupaju najprije djevojke Indijke te sve više iz drugih naroda. Godine 1963. osniva i mušku granu družbe – “Braća misionari ljubavi”. Služeći nevoljnicima sve se više o njoj čuje te se prepoznaje pod imenom “Majka Terezija”. Dobila je Nobelovu nagradu za mir 1979. godine. Umrla je 5. rujna 1997. godine u Kalkuti. Blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 2003. godine.

Ako hoćemo znati da li zaista volimo Isusa, pogledajmo kako radimo: ne što radimo, nego kako radimo, koliko ljubavi stavljamo u posao koji nam je Crkva povjerila. Danas u mnogim mjestima sestre, svećenici, redovnici hoće da idu raditi među gubavce, među siromahe, ostavljaju župe, škole. Mi vas ne trebamo ondje! Vi otvorite našim siromasima vaše škole, vaše bolnice, i onda ćemo vidjeti da neće više biti siromaha.

Blažena Majka Terezija

Sveta Ruža Viterbska (1234.-1252.) – rođena je 1234. godine u Viterbu. Vrlo je brzo zapažena kao “čudo od djeteta”. Kao djevojčica je s trga pozivala ljude na molitvu i pobožnost. Doživljavala je viđenja kojima je zbunjivala okolinu. Pristupila je 1250. godine trećoredcima svetog Franje. Bila je neobična i hrabra djevojka, uključuje se u javni život svojim oštrim govorima. Napala je cara Fridrika II. tražeći od njega da se pomiri s papom. Zbog toga je bila prognana iz grada, ali se nakon careve smrti vratila. Željela je stupiti u samostan klarisa, ali je one nisu htjele primiti. No, njezino će tijelo po odluci pape biti preneseno u crkvu klarisa; ono je i danas neraspadnuto. Umrla je u osamnaestoj godini života na glasu svetosti, svetom ju je proglasio papa Kalist III. 1459. godine.

Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite.  

1Sol 5, 12-21

Sveti Grgur Veliki, papa (540.-604.) – ubraja se među četiri najveća crkvena oca Zapadne Crkve (sveti Ambrozije, sveti Augustin, sveti Leon Veliki). Rođen je 540. godine u uglednoj rimskoj obitelji, što mu je omogućilo visok društveni položaj. Nakon očeve smrti obiteljsku je palaču pretvorio u benediktinski samostan. Suradnik je i savjetnik papa, značajno je da ga je papa Pelagije II. poslao kao svoga delegata u Carigrad. Godine 590. izabran je za papu, a povjesničari kažu da je znalački ujedinio mudrost i poniznost monaha s diplomatskim i administratorskim iskustvom. Ujedno je proveo socijalne, pastoralne i liturgijske reforme. Uredio je crkveno pjevanje koje se po njemu naziva “gregorijansko”. Bio je vrstan teolog i pisac, pa je svojim djelima utjecao na srednjovjekovnu teologiju. Umro je u Rimu 604. godine.

Ne usuđujem se, dakle, braćo, reći vam da sve ostavite: ali ipak, ako hoćete i zadržavajući ostavljate sve ako tako obavljate ovo vremenito da svom dušom težite za vječnim. Onaj se svijetom služi, ali kao da se njime ne služi, koji sve što je potrebno podvrgava službi života, ali ipak ne dopušta da to ovlada njegovim duhom, da ono što je podvrgnuto služi izvana, a nikada ne odvraća duh koji je usmjeren na ono što je više. Svi koji su takvi, ne čeznu za zemaljskim, nego se zemaljskim samo služe. Neka ne bude ničega što može zakočiti želju vašeg duha, nek vas užitak ni u što svjetsko ne zaplete. Ako se ljubi dobro, onda neka duh uživa u većim dobrima, to jest u nebeskim.

Iz Homilija o Evanđeljima svetog Grgura Velikog