Sveta Monika (332.-387.) – majka je svetog Augustina. Rodila se u Tagasti u sjevernoj Africi. Njezin je život prikazao sveti Augustin u svojim “Ispovijestima” Bila je udana za poganina Patricija, muža dobra srca ali nagle ćudi. Svojom je razboritošću očuvala svoju obitelj u skladu. Mnogo se molila za svoje, napose da postanu kršćani. Na njezin poticaj joj se najprije krstio muž, a potom i djeca: sinovi Augustin i Navigije te kćer Perpetua. Pošla je za Augustinom u Milano gdje je sudjelovala 387. godine na njegovu krštenju koje je obavio sveti Ambrozije. Na povratku kući umrla je u Ostiji, te se u radosti preselila u vječnost ostavivši sve svoje kao kršćane.

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Lk 7, 11-17

Sveti Anastazije – bio je solinski mučenik. Sveti Jeronim u svom Martirologiju spominje na današnji dan solinskog mučenika svetog Anastazija koji je bio rodom iz Akvileje. Za Dioklecijanova progonstva je došao u Salonu da ondje ohrabri kršćane, a to znači da je osobno bio zauzet kršćanin kojem je stalo do budućnosti kršćanstva. Ime sveti Anastazije je pronađeno zapisano na konfesiji mučenika u Manastirinama. Svetac je s kamenom oko vrata potopljen u Jadu. Tijelo mu je pokopala ugledna matrona Asklepija na Marusincu. U 5. stoljeću mu je na tom mjestu podignuta bazilika, a njezin se pod od mozaika sačuvao do danas. Uz svetog Dujma i svetog Venancija sveti je mučenik Anastazije najviše štovani solinski mučenik.

“Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga”.

Mt 10, 34-39

Sveti Ljudevit (1214.-1270.) – francuski kralj i franjevački trećoredac. Rodio se u Poissyju 1214. godine kao najstariji sin Luja VIII. pa je bio prijestolonasljednik. Nakon očeve smrti s 12 godina postaje kraljem, ali je vladala kao regentkinja njegova majka Blanka koja ga je odgojila u istinskom kršćanskom životu. Oženio se groficom Margaretom s kojom je imao puno djece. Bio je izvrstan odgojitelj svoje djece što pokazuje sačuvano pismo njegovu prvijencu. Kao kralj je vladao razborito ali odlučno. Promicao je križarske vojne i u njima sudjelovao. Umro je upravo u vojni koja se vodila na sjeveru Afrike. Obolio je od kuge te je umro 1270. godine. Odlikovao se dubokim duhovnim životom: sudjelovao je često u misi, molio časoslov, svakog se petka ispovijedao. Bio je istinski duhovni velikan.

A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, sačuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju, da spozna kako je bogobojaznost od svega jača. Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je čuvala od grijeha. S njime je u tamnicu sišla, te ga ni u okovima nije napustila, dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlačiše, i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vječnu.    

Mudr 10, 9-14