Tijelovo je značajan katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa).
Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament.
Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Uz blagdan su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu – kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.
Euharistija kao sakrament budi nam pozornost kako Otajstvo Boga mora imati nekakvo svoje materijalno očitovanje – da bi nam uopće bilo dostupno. “Čistu” duhovnost je nemoguće doseći – ukoliko ona nije dostupna na neki način našim sjetilima. Susrećemo ga po sredstvima Njegova priopćavanja nama – koje zovemo sakramentima.
Sve što postoji sakramenat je Boga. No Euharistija – na osobit način, budući je tu Bog prisutan: uistinu, stvarno, supstancijalno. Ne tek simbolički, niti samo svojim djelovanjem – već osobno.
Sveti Kvirin Sisački – Sisak je drevni grad: Iliri su ga zvali Segestica, a Kelti Siscia. Od 35. godine poslije Krista potpao je pod rimsku vlast i postao je središte Posavske Panonije. S vremenom je u nj došlo kršćanstvo pa je postao sjedištem biskupije. Jedan od sisačkih biskupa je bio mučenik Kvirin. Za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana uhićen je i biskup Kvirin te je s kamenom o vratu bačen u Savu. Kršćani su mu pronašli tijelo pa su ga časno sahranili. Njegove su relikvije prenesene u Rim. Danas je sveti Kvirin zaštitnik grada Siska i Sisačke biskupije, grada Krka i Krčke biskupije te jedan od zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije.