Sveti Jakov Markijski (1394.-1476.) – rođen je u talijanskoj pokrajini Marche, u mjestu Monte Prandone. U Perugi je studirao pravo gdje se mogao susresti sa svetim Ivanom Kapistranskim. Stupio je u Red Manje braće 1416. godine. Novicijat je proveo u asiškim Carcerima, a svršivši studij teologije zaređen je za svećenika. Pokazao se kao vrstan propovjednik pa je neumorno obilazio talijanske krajeve propovijedajući. S vremenom se proširilo područje njegovog djelovanja pa djeluje i u našim krajevima: u Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Srijemu. Pomaže svetom Ivanu Kapistranskom u obrani Beograda 1456. godine u borbi s Turcima. Pape su mu povjerile službe apostolskog nuncija i generalnog inkvizitora. Promicao je obnovu Reda Manje braće u vjernijem življenju duha svetog Franje. Umro je u Napulju 1476. godine, a grob mu se nalazi u crkvi svete Marije Nove.

Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!

2Tim 4, 1-5

Sveti Franjo Antun Fasani (1681.-1742.) – se rodio kao jedinac siromašnih roditelja u talijanskom gradu Luceri, gdje se nalazi grob hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Vrlo je intelektualno nadaren pa studira i polaže doktorat iz teologije. Od 1707. godine živi i djeluje u svom rodnom gradu: vrstan je predavač i uzoran odgojitelj. U Luceri je bio pojam te su ga jednostavno zvali “padre maestro”. U svojoj redovničkoj zajednici vrši i službe gvardijana i provincijala. Bio je odličan propovjednik te neumorni ispovjednik. Posljednje je godine vršio službu dušobrižnika zatvorenika koje je obilazio svakog dana, a bio je anđeo utjehe za osuđenike pa su ga zvali “fratrom vješala”. Umro je 1742. godine u Luceri, a grob mu se nalazi u crkvi svetog Franje.

“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodite me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'”

Mt 25, 31-40