Sveti Frumencije – bio je biskup u Etiopiji. Potječe iz Tira u Feniciji (danas Libanon). U mladosti se dao na pomorsko putovanje u Etiopiju. Stigavši onamo svi su putnici bili smaknuti, a Frumencije i njegov brat Aidesije su došli na kraljevski dvor kao robovi. Frumencije je naskoro postao kraljev tajnik i odgojitelj njegovih sinova kraljevića, a kralj mu je dao i slobodu. Uspostavio je kontakt s trgovcima rimske i grčke kolonije među kojima je bilo i kršćana. Pođe stoga u Aleksandriju da zatraži biskupa za to područje. Sveti Atanazije zaredi Frumencija za biskupa te on započe pastoralno i misijski djelovati u Etiopiji. Štoviše, Frumencije je povezao aleksandrijski i antiohijski patrijarhat. Umro je 357. godine. Ime Frumentius (latinski) značilo bi na hrvatskom Žitomir ili Žitoslav (frumentum – žito).

Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

1Sol 2, 7b-12

Sveti Dimitrije ili Demetrije Srijemski – mučenik u Sirmiumu, danas Srijemska Mitrovica. Bio je đakon sirmijskog biskupa i mučenika Ireneja. I sam je bio priveden pred načelnika Proba, optužen je da neće predati svete knjige kojih je bio čuvar i tumač. Ostao je postojan u vjeri, osuđen je na smrt i pogubljen izvan gradskih zidina. Mučeništvo je podnio na sam Uskrs 9. travnja 304. godine. S njim je pogubljena skupina kršćana, đakona i djevica. Na mjestu smaknuća je sahranjen a kasnije je tu podignuta bazilika. Poslije su mu relikvije prenesene u Solun odakle se njegovo štovanje proširilo na Istok. Uz svetog Dimitrija u kalendarima nalazimo ime Zvonimir. To je povezano s hrvatskim kraljem Zvonimirom (1076.-1089.), za koga se kaže da je “najkršćanskiji hrvatski vladar”, koji je nosio i kršćansko ime Dmitar ili Dimitrije. Dakle, oni koji nose ime Zvonimir mogu imati za zaštitnika svetog Dimitrija.

Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, / do oblaka vjernost tvoja. /Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, / a sudovi tvoji ko duboko more: / ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.

Kako li je dragocjena, / Bože, dobrota tvoja, / pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; / site se pretilinom Doma tvojega, / potocima svojih slasti ti ih napajaš.

U tebi je izvor životni, / tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

Ps 36, 6-10

Sveti Krizant i Darija – bili su supružnici. Spominje ih Martirologij svetog Jeronima, koji svjedoči da se njihov spomendan slavi od 350. godine. O njima su sačuvane pobožne legende. Krizant je postao kršćanin čemu se njegov otac protivio. Darija (bila je posvećena djevica božici Vesti) ga je nagovarala da se odrekne kršćanske vjere, ali je on nju pridobio te je postala kršćankom. Potom su stupili u kršćanski brak. Mučeništvo su oboje podnijeli u III./IV. stoljeću i pokopani su na rimskom groblju na Via Salaria Nova. Štovanje im se pritom sve više širilo, napose kad su im relikvije u IX. stoljeću prenesene u Köln i Salzburg, po Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Austriji.

Smiluj mi se, Gospodine, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. Život mi se troši u gorčini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga, i kosti su moje klonule.

Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.               

Ps 31, 10-17