Sveti German – živio je na prijelazu između V. i VI. stoljeća u gradu Capua sjeverno od Napulja, u bogatoj obitelji. Sva je svoja dobra rasprodao a novac razdijelio siromasima, a zatim se posvetio redovničkom pozivu. Izabran je za biskupa Capue oko 519. godine. Papa Hormizda ga šalje u Carigrad kako bi se prekinula shizma nakon Kalcedonskog sabora. Bio je prijatelj svetog Benedikta koji je vidio dušu svetog Germana kako uzlazi na nebo 30. listopada 541. godine. Tijelo mu pokopaše u Capui. 866. godine mu se jedan dio relikvija prenese na Monte Casino, a drugi u Piacenzu.

Dobro je slaviti Gospodina, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju, uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru.

Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, kličem zbog djela ruku tvojih. Kako su silna djela tvoja, Gospodine, i duboki naumi tvoji!

Ps 92, 2-6

Sveta (H)Ermelinda – je laikinja pustinjakinja. Danas se njezino ime daje ženskoj djeci u skraćenom obliku – Linda. Živjela je u VI. stoljeću u Francuskoj. Potječe iz plemićke obitelji koja je bila povezana s obitelji Pipin. Odbila je udaju te se povukla na dio obiteljskog posjeda gdje je živjela u molitvi, šutnji i pokori. Željela je više mira pa je prešla na drugo mjesto provodeći strogi život u samoći. Imala je neugodnosti s dvojicom mladića te pobjegne u Meldert i tu ostade do svoje smrti. Umrla je 29. listopada 600. godine. Na njezinu grobu podignut je ženski samostan. Relikvije joj se čuvaju u Meldertu skupa s relikvijama svetog Lovre te rupcem svete Gertrude.

Duša moja gine za tvojim spasenjem riječ tvoju željno čekam. Oči mi čeznu za tvojom besjedom: kad ćeš mi donijeti utjehu?

Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš suditi progonitelje moje?

Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.

Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. Po svojoj me milosti poživi, i čuvat ću svjedočanstvo tvojih usta.          

Ps 119, 81-88

Sveti Šimun se na popisu Dvanaestorice nalazi na kraju. Matej i Marko mu uz ime dodaju “Kanaanac”, što znači da je bio rodom iz Kane u Galileji. Luka mu dodaje “Revnitelj” što pretpostavlja da je bio pripadnik stranke “zelota”, koji su se borili protiv rimske vladavine.

Sveti Juda je po Mateju i Marku Tadej, a po Luki Juda Jakovljev. Napisao je kratku poslanicu u kojoj se predstavlja: “Juda, sluga Isusa Krista i brat Jakovljev”. Pretpostavlja se da je rođeni brat svetog Jakova Mlađega. Zahvaljujući “Objavama” svete Brigite kršćani zazivaju svetog Judu Tadeja u različitim životnim prilikama. Zajedničko slavljenje njihova blagdana ističe kako su zajedno evangelizirali Babiloniju i Perziju i gdje su podnijeli obojica mučeništvo.

Svom dušom mi vas slavimo / O Šimune i Tadeju, / U poslu apostolskome/ I slavi neba združeni.

Ti, Revnitelju Šimune, / Nebeskim žarom raspaljen / Veledušno si stupao / Za učiteljem Isusom.

Ti sveti Juda Tadeju, / Što brat si nazvan Isusov, / S  njim tijelom, dušom pobraćen / I spisom njega proslavljaš.

Smrt svjedočka obojicu / I mučeništvom združuje. / Propovijedanu istinu / Krv junačka vam pečati.

Božanski časoslov