Sveti Antun Pustinjak (oko 250.-356.) – jedan je od najštovanijih svetaca ranoga kršćanstva. Rođen je u srednjemu Egiptu u imućnoj obitelji. Nakon smrti roditelja odlučio se kao osamnaestogodišnjak za radikalan život u siromaštvu, te se zaputio u pustinjsku samoću. Živio je samo za Boga podnoseći mnoga demonska iskušenja. Sveti Atanazije, biskup u Aleksandriji, napisao je Svečev životopis. Njegova duhovna iskustva usvajali su mnogi pustinjaci te su se njegovi savjeti i poticaji prenosili, a dospjeli su i do našega vremena. Njegove se relikvije čuvaju u francuskome gradiću u Saint-Julienu kraj Arlesa. Zaštitnik je stočara te pomoćnik u različitim napastima i bolestima.

Sveti Antun svojim monasima prozbori: “Napose je potrebno da svi svoju revnost usmjerite na to da ne napuštate ništa od onoga što ste jednom započeli, a u naporima da ne gubite srčanosti… Potičimo, naprotiv, dobru volju kao da svakoga dana započinjemo iznova.”  

Sveti Atanazije, Život sv. Antuna Pustinjaka

Sveti Franjevački Prvomučenici – podnijeli su mučeništvo 1220. godine u Maroku. Sveti Franjo je više puta polazio u misije među Saracene (Arape) čeznući za mučeništvom. I svoju je redovničku braću slao u misije. Nakon generalnoga kapitula u Asizu 1219. godine polaze u Maroko šestorica braće: Vital, Berard, Petar, Oton, Akurzije i Adjut. Išli su preko Portugala gdje je Vital obolio te su se ostala petorica braće bez njega zaputila u Maroko. Ondje su podnijeli mučeništvo 1220. godine na današnji dan. Tada je sveti Franjo kliknuo: “Sada imam pravu manju braću!” Relikvije mučenika bile su prenesene u Coimbru što je mladog augustinca Fernanda oduševilo te je stupio u Red manje braće – poznati sveti Antun Padovanski.

Blaženi Franjo po volji Božjoj poslao je šestoricu najsavršenije braće u Kraljevinu Maroko, da ustrajno propovijedaju nevjernicima katoličku vjeru… Čim su ušli u grad, odmah su počeli propovijedati Saracenima koji su se zatekli na trgu… Tada su zlobni sluge vezali svecima ruke i noge… i podvrgnuli ih raznim oblicima mučenja… Marokanski kralj… ih je vlastitom rukom divljom okrutnošću poubijao.       

 Iz ljetopisa generalnih ministara Reda manje braće

Sveti Pavao Pustinjak – rodio se u Egiptu 228. godine, odgojen je u kršćanskom duhu. Ostao je bez roditelja te je baštinio veliko imanje. Rodbina ga je prijavila da je kršćanin za vrijeme Decijeva progona kršćana. Odlazi u pustinju i živi u nekoj spilji. Doživio je visoku starost, umro je u 113. godini života. Smatra se da je on prvi pustinjak te začetnik redovnika pustinjaka.

Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem…      Fil 3, 8-9